Kod nas sahrane nikada nisu samo čin oproštaja. One sa sobom nose čitav niz običaja, pravila i ''valja se'' trenutaka koji se prenose s koljena na koljeno.
I dok porodice prolaze kroz jedan od najtežih dana u životu dan kada zauvijek ispraćaju voljenu osobu – često, iz straha da nešto ne urade ''kako ne treba'', slijepo prate te običaje, ne preispitujući njihovo značenje.
Upravo o tome je govorio i otac Predrag Popović, koji je na svom Instagram profilu podijelio lično iskustvo sa jedne sahrane. Iako ga, kako kaže, ovakve scene više ne iznenađuju, ova mu je posebno zasmetala.
''Baba na čelu, garderoba i tanjir pun hrane''
''Tu gdje sam sjedio baba sjedi na čelu, što je umrla. Njoj stavili stolicu, ja sjedim s desne strane. Ja kažem: ‘Za koga je ovo?’ Kaže: ‘To je za babu.’ To su ljudi koji su liturgijski, ljudi koji su crkveni, koji su svake nedjelje u crkvu. Sveštenika nisu stavili na čelo nego su stavili garderobu od pokojne babe na čelo. Ajde, neka to bude. Garderoba, ajde, neka se pokaže da nam taj neko nedostaje, taj koji više nije tu, ali neka se tu završi sve'', ispričao je otac Predrag.
Ali ono što je uslijedilo, za njega je bilo previše.
''Ali kada su krenule sarme, oni sarmu babi u tanjir i tako redom. Kad na kraju oni meni kažu: 'Pope, treba da idemo'. Ja kažem da se slažem, ali dok baba ne pojede sarmu, nećemo da idemo nigdje. Onda možemo kući svi. A oni me gledaju'', rekao je on u videu.
''Pa što si sipao, je l' si sipao sarmu? Neka baba pojede. Jedi baba. Oni mene gledaju kao da sam ja blesav. Kažem: ‘Dobro bre ljudi, vi idete u crkvu svake nedjelje, zašto izvodite cirkus. Vi se rugate, ovo je ruganje upokojenima'', rekao je sveštenik.
''Ti običaji nastaju iz tuge''
Njegovo obraćanje izazvalo je lavinu komentara i dok su jedni podržali njegovo mišljenje, drugi su pokušali da objasne da ovi običaji imaju dublji emocionalni korijen.
''Možda je pogrešno, a možda nije. Ti običaji se prenose sa koljena na koljeno. I mislim da je teško porodici da u trenutku kada izgubi svoga i kada je u najvećem bolu da ne uradi sve što mu kažu iz straha da ne uradi nešto pogrešno za svog umrlog'', napisala je jedna korisnica.
''Meni je preminuo suprug i to je bilo jako teško i neprihvatljivo i bez razmišljanja sam prihvatila da njegova slika i odjelo budu pored mene. I ta hrana je samo namijenjena pokojniku da ‘vidi’, da ga nema, da mu se olakša odlazak. Svi ti običaji su vjerujem nastali iz velike tuge za umrlim. Zato svi koji se ovome smiju su oni koji tu tugu nisu doživjeli'', zaključila je, prenosi Ona.
