Seksualna eksploatacija žena najčešći je oblik trgovine ljudima u državama Zapadnog Balkana, a raste i broj radno eksploatisanih muškaraca. Među žrtvama je sve veći procenat djece, odnosno mlađih od 18 godina koji je dostigao oko 40 odsto, dok je starosna granica žrtava sve niža i za djevojčice iznosi 12 do 13 godina.
Trgovina ljudima čiji je cilj seksualna eksploatacija obuhvata oko 80 odsto zabilježenih slučajeva, kao i da su u istom procentu žrtve žene i djevojčice. Slijede prinuda na prošnju i vršenje krivičnih djela.
Nakon ulaska Rumunije i Bugarske u EU, putevi trgovine ljudima, pa i porijeklo žrtava su se izmijenili. Prije dvije decenije većinom su to bile državljanke Moldavije, Rusije, Ukrajine, Bugarske, Rumunije, a danas su to uglavnom državljanke Srbije i drugih zemalja Zapadnog Balkana.
Teško je izdvojiti posebnu vrstu trgovine ljudima kao najpogubniju, piše portal Vesti online, ali osim prinude na klasičnu prostituciju izraziti problem su i dalje ugovoreni brakovi jer samo od slučaja do slučaja zavisi kako će se reagovati.
Dogovoreni brak
Aktivisti nevladinih organizacija ističu da se dešavalo da porodica iz Njemačke dođe u rodno selo i sa prijateljskom porodicom zaključe da oni imaju sina za ženidbu, a oni djevojku za udaju. U ime tog dogovora, isplate prijateljima 5.000 evra, pa roditelji daju dozvolu djevojčici i ona se uda u Njemačkoj.
Posjledica je osim seksualne eksploatacije često i radna, ako je koriste za rad po kući. Pritom te djevojčice često nemaju kontakt sa roditeljima. Međutim, aktivisti kažu da ima i slučajeva kad djevojčica u ugovorenom braku naiđe na razumijevanje i dobar tretman, a sa roditeljima održava kontakt. Tada se postavlja pitanje da li je vratiti u rodno selo i koji je njen najbolji interes.
Žrtve bez identiteta
U nevladinoj organizaciji ASTRA kažu da se procjenjuje da je od ukupno eksploatisanih identifikovano tek oko 10 odsto žrtava, dok se za ostale ne zna ništa.
U poređenju sa ostalim zemljama, prema riječima Jasmine Krunić iz Astre, u Srbiji je zabilježeno 76 žrtava tokom 2018. godine. Ona je rekla da to zvuči optimistično, ali je daleko od realnog stanja.
– Ovaj broj se smanjuje jer je tokom 2019. identifikovano 26 žrtava, ali to nije stvarna slika i problem ostaje – kazala je Krunić.
Blage kazne
Kao glavni nedostatak u Srbiji, ona je iznela neadekvatnu primjenu zakona, ugovora i memoranduma o saradnji, odnosno sinhronizovan odgovor svih vladinih i nevladinih aktera koji se ovim problemom bave.
– Rezultati sudske prakse govore da su kazne za počinioce i dalje vrlo niske, sudski procesi dugo traju, a žrtve skoro nikad ne dobiju status zaštićenog svjedoka, pa se često trgovina ljudima prekvalifikuje u krivično djelo posredovanje u prostituciji. Posljedica je da trgovci dobijaju niske kazne, a žrtve gube prava – pojasnila je Krunićeva.
Djeca najveće žrtve
U porastu je i radna eksploatacija, a riječ je o pravom roblju kao iz knjiga o afroamerikancima u davnim vremenima. Ovo je posljedica trenda globalnih ekonomski motivisanih migracija, a u kojima stanovnici Balkana aktivno učestvuju.
– U BiH je radna eksploatacija dominantna nad seksualnom, a 89 odsto žrtava su djeca.
Crna Gora, prema riječima Maje Raičević iz Centra za prava žena iz Podgorice, smanjila je broj žrtava, pa je u skloništu koje je vodilo ovo udruženje 2000. godine bilo 68 žrtava, a sada upola manje.
– I Makedonija je zemlja i vrbovanja i bilježi porast interne trgovine ljudima, najčešće djecom starosti od 12 do 15 godina. Dominantan je oblik seksualne eksploatacije, pa radne, a žrtve su mahom iz regiona.
Prodaju im tijelo, pa organe
Vlada Arsić, autor knjige “Izgubljene u magli”, dugo se bavi problemom trgovine ljudima. Kroz priču o sudbinama tri djevojke koje su postale žrtve modernog ropstva, on upozorava da nije tajna da postoje prave ljudske pijace na kojima se trguje djevojkama.
A nakon “penzionisanja”, one postaju i žrtve trgovaca organima. Arsić, inače novinar i istraživač koji je do sada zabilježio na stotine reportaža o ljudima i njihovim sudbinama, ističe da su u najgorem položaju djevojke iz unutrašnjosti, koje u gradove dolaze da bi studirale ili radile i da su one najčešće i prve na meti trgovaca ljudima.
– Najveća predrasuda jeste ta što se često poistovjećuje dobrovoljna i prinudna prostitucija. Žrtve trgovaca ljudi nisu prostitutke, nikada nisu ni željele to da budu, jednostavno su primorane. Zabluda je i da je riječ isključivo o lakovjernim ili neškolovanim djevojkama jer je praksa pokazala da se u ovo vrzino kolo često upliću i obrazovane osobe. Moja saznanja upućuju da svako može da postane žrtva – kaže Arsić.
On otkriva da se na ljudskim pijacama djevojke rangiraju prema mladosti, ljepoti i neiskustvu. Na osnovu toga se utvrđuje njihova prodajna cijena, i to da li će raditi sa klijentelom u prestižnim hotelima, u prčvarnicama ili na ulici.
– S vremenom, svaka stiže do samog dna. Ali, zašto se rijetko dešava da se neka od njih pojavi, ispriča svoju tragičnu sudbinu i upozori druge, potencijalne žrtve? Teško mi je i da zamislim, ali se odgovor sam po sebi nameće. Vjerujem da mnoge od njih, nakon “penzionisanja”, postaju i žrtve trgovaca organima – zakučuje Arsić.
Crveni fenjeri sijaju internetom
U svjetskoj turističkoj ponudi Beograd je osim po svojoj ljepoti i ljubaznim domaćinima naročito istaknut i kao “grad grijeha”. Ne samo po slobodi u uživanju u duvanu i piću, nego i kao “seks destinacija”, poznata po niskim cijenama, navodi portal Vesti online.
U prilog tome govore brojni sajtovi za “masažu” i “poslovnu pratnju”. Na njima se reklamiraju djevojke očito visokog obrazovnog statusa, koje govore po nekoliko jezika i često isto toliko plastičnih operacija. Ostaje nepoznanica ko su te djevojke i kako su dospjele u tu situaciju.