Parastos je služio jerej Miloš Lovrić, rekao je da je jedina krivica svetih mučenika Čavaških i Popovopoljskih bila u tome što su bili Srbi i pravoslavne vjere.

On je naveo da su Srbi svoje živote dali ne samo u Čavašu, već širom srpskih i primorskih zemalja od Kosova do Jadovna i Jasenovca i po mnogim drugim stratištima u posljednjem, Drugom svjetskom i u mnogim ratovima u kojima su se borili samo da sačuvaju svoje.

Mještanin sela Čavaš Velemir Mijatović rekao je da je u ovom selu ubijeno pravoslavno življe, među kojima i beba od sedam dana.

Potomak žrtava Velemir Milošević kaže da nema porodice iz Čavaša iz koje neko nije stradao u ovom zločinu.

"Samo iz moje šire porodice stradalo je 54 člana, Mijatovića 23, Mihića oko 20, kao i Miletića, Pivaca" rekao je Milošević novinarima.

On je naveo da pomen, koji se svake godine služi u ovom mjestu, mnogo znači kako mladi naraštaji ne bi zaboravili šta se ovdje desilo.

Magdalena Krulj, koja je djetinjstvo provela u selu Čavaš, rekla je novinarima da su mještani prije godinu dana pokrenuli akciju prikupljanja sredstava za obnovu spomenika žrtvama ustaškog zločina koji je devastiran u proteklom ratu.

Ona je ocijenila da je Čavaš jedno od najljepših i najpitomijih popovopoljskih sela.

Ustaše sa područja susjednog sela Gornje Hrasno opkolile su Čavaš u avgustu 1941. godine i za kratko vrijeme pobile 103 mještana srpske nacionalnosti, muškarce, žene, djecu i starce.

Selo Čavaš je spaljeno 1992. godine, a nekadašnji spomenik žrtvama zločina srušili su pripadnici hrvatskih snaga. Na tom mjestu je napravljena spomen kapela.

Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, selo Čavaš, koji je bilo u opštini Trebinje, pripao je federalnoj opštini Ravno.

U ovom selu sada bez struje živi troje mještana povratnika.