Vijesti iz poslovnih krugova regiona uzdrmale su tržište ove sedmice – renomirana njemačka kompanija Šnajder Holding GmbH iz Fronhausena preuzela je uspješnu bh. firmu IMAKO Sistemtehnik, sa sjedištem u Usori kod Tešnja.
Informaciju je objavio portal "BiznisInfo.ba".
Kompaniju su prodali njeni osnivači, preduzetnici Tade Čondić i Ivan Čondić-Begov, koji su od nule izgradili jedno od najuspješnijih industrijskih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Samo prošle godine, IMAKO je ostvario prihod od 38,8 miliona KM, dok je dobit premašila 10 miliona KM. Firma trenutno zapošljava skoro 200 radnika.
Od dvoje radnika do 10.000 kvadrata proizvodnog pogona
IMAKO je osnovan 2006. godine sa samo dvoje zaposlenih. U početku su se bavili prodajom i posredovanjem u trgovini mašinskim dijelovima. Kako su rasli zahtjevi tržišta, tako su rasli i kapaciteti, broj radnika, kao i ambicije.
Danas ova kompanija ima sopstvene proizvodne pogone površine preko 10.000 kvadratnih metara, a proizvodi koje pravi izvoze se širom Еvrope. U pitanju su visoko sofisticirane mašine i sklopovi za mašinsku industriju.
Ulazak pod okrilje moćne njemačke grupacije otvara firmi dodatne mogućnosti rasta i internacionalizacije, prenosi "Biznisinfo.ba".
"Naši zaposleni dolaze iz cijele regije, od Teslića, preko Doboja, do Tešnja... Imamo i radnike iz Dervente. Ono što nas interesuje jeste njihovo znanje i stručnost, a ne odakle dolaze", izjavila je ranije za "BiznisInfo.ba" direktor firme Karolina Pranjić.
Ona ističe da u kompaniji ne postoji prostor za podjele po nacionalnoj, vjerskoj ili političkoj osnovi.
"Mi ovdje svi zajedno živimo i radimo. Kod nas to kako se neko zove ili odakle dolazi – nije tema. Bitno je da hoće da radi i da posao radi dobro. Еkonomija može da nas spoji, da svima donese boljitak. Jer – nikome ne može biti dobro ako nije dobro i ljudima oko njega", poručila je Pranjić.
Kupovina IMAKO Sistemtehnika od strane njemačkog Šnajder Holdinga predstavlja ne samo značajan poslovni potez, već i simbol modernog, funkcionalnog društva – u kojem je znanje važnije od porijekla, a rad važniji od politike. Ovo je priča koja pokazuje kako ekonomija može da bude most koji spaja – a ne zid koji razdvaja.