Istaživanja

Sa domaćih berzi delistirano više od 500 akcionarskih društava - Koji su faktori profitabilnosti preduzeća u RS?

  • Izvor: Agencije
  • 15.11.2021. 19:39

Koliko su preduzeća u RS koja se nalaze na berzi profitabilna, da li ostvaruju osnovni cilj, odnosno da li dugoročno uvećavaju vrijednosti svojih akcija i koji su faktori koji utiču na profitabilnost analizirali su u naučnom radu direktor Penzijskog rezorvnog fonda RS Miloš Grujić i doktorand na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci Dragan Janjić.

Fokus rada bio je na jednom od pokazatelja uspješnosti preduzeća s ciljem maksimiziranja profita za vlasnika − ROE (engl. Return on equity). U tom kontekstu, dekomponovani ROE jasno pokazuje menadžmentu preduzeća pet glavnih faktora profitabilnosti, a to su: uspješnost menadžmenta u upravljanju troškovima (ekonomičnost), uspješnost menadžmenta u upravljanju sredstvima (efikasnost), uspješnost menadžmenta u upravljanju kapitalom (pametno finansiranje), uspješnost menadžmenta u upravljanju dugovima i uspješnost menadžmenta u upravljanju porezima.

U analizi je posmatrano ukupno 107 preduzeća u Republici Srpskoj za 2019. i 2020. godinu. Nakon izvršene statističke obrade i analize dobijenih podataka, na osnovu pet glavnih faktora profitabilnosti kod preduzeća u RS, kao rezultat istraživanja formiran je ekonometrijski model.

Nas je zanimalo i koji je interes preduzeća da se nađu na berzi, a kako pojašnjava za eKapiju Grujić, preduzeća se osnivaju zbog ostvarivanja dobiti. Svaki drugi cilj je, kaže, traženje alibija.

- Povećanje vrijednosti akcija dolazi kao odraz dobrog poslovanja na tržištu. Kada investitori vjeruju da će neko preduzeće uspješno poslovati u budućnosti oni kupuju akcije tog preduzeća što se odražava na povećanje vrijednosti tih akcija. Na našim berzama imamo depresivan trend – delistiranje akcija. Nažalost, bliska prošlost pokazuje da je veliki broj listiranih preduzeća odlukom većinskog vlasnika ili grupe povezanih vlasnika svojevoljno delistiran sa berze. Iz određenog broja preduzeća "istisnuti" su mali akcionari odlukom većinskih vlasnika, koji su to uradili zahvaljujući sticanju 90, odnosno 95% akcija od strane jednog akcionara ili grupe povezanih akcionara.

Dalje dodaje, drugi način objedinjavanja vlasništva i napuštanja berze je da se broj akcionara smanji na manje od sto. Nakon ovih poteza većinski vlasnik može da promijeni pravnu formu preduzeća u zatvoreno akcionarsko ili društvo sa ograničenom odgovornošću i da "skine" preduzeće sa berze.

- Na kraju, akcionar koji stekne akcije društva koje predstavljaju najmanje 90% osnovnog kapitala društva dužan je da na pisani zahtjev bilo kog od preostalih akcionara društva, u roku od 30 dana po prijemu zahtjeva, ponudi akcionaru primjerenu novčanu naknadu za akcije pojedinog manjinskog akcionara. Do sada je sa domaćih berzi delistirano više od 500 akcionarskih društava. Od tog broja, najveći dio su imala oznaku "u stečaju", odosno, "u likvidaciji" ali je veliki broj kao razlog navelo "prelazak u d.o.o.". Dakle, postupak istiskivanja manjinskih akcionara najčešće je praćen preoblikovanjem akcionarskog društva u društvo s ograničenom odgovornošću i napuštanje berze - ističe Grujić.

Kada govorimo o interesu preduzeća da budu na berzi, ističe direktor PREF-a, treba podsjetiti da način "listiranja" nije posljedica postepenog razvoja tržišta niti posljedica Kejnsovog "spontanog podstreka" već je rezultat masovne vaučerske privatizacije.

- Interes preduzeća odražava činjenica da je samo jedno preduzeće svojom voljom listirano na berzi, i to prije više od dest godina. Suština vaučerske privatizacije se zasniva na tome da se građanima besplatno podijele vaučeri kojima građani kupuju akcije preduzeća, a sve sa ciljem da se u što kraćem roku privatizuje što je moguće više privrednih društava. Vjerovalo se da privatizacija podjelom vaučera prevazilazi probleme koji nastaju procjenom kao kod ostalih modela privatizacije. U opisanim okolnostima, informaciona asimetrija, slaba finansijska pismenost i odsustvo korporativne kulture su vodili ka smanjenju broja listiranih preduzeća na berzama. Nažalost, ni dvije decenije od privatizacije i nominalnog prelaska na tržišni model privređivanja nije bilo dovoljno da se razvije duboko organizovano finansijsko tržište u kome zahvaljujući niskim transakcionim troškovima suficitni subjekti investiraju u akcije.

Njegovog kolega Janjić ističe da iz perspektive jednog broja vlasnika preduzeća status otvorenog akcionarskog društva predstavlja samo značajne troškove. Naime, kako objašnjava, vlasnici se odlučuju da smanje troškove zbog obavezne revizije, naknada Centralnom registru, organizovanja godišnje skupštine akcionara i slično, jer ne vide korist od statusa listiranog akcionarskog društva.

- Odluke u preduzećima u kojima je većinski vlasnik stekao dominantno učešće uglavnom se donose u skladu sa interesima, odnosno potrebama i željama većinskih vlasnika. Često manjinski akcionari, čak i kad imaju svoje predstavnike u organima takvih preduzeća, budu preglasani. Tom logikom, i delistiranje ima smisla. Pogotovo ako se ima u vidu da su na svim berzama u regiji preduzeća listirana silom zakona, odnosno kroz proces privatizacije. I ovaj broj listiranih preduzeća će se smanjiti. Jednim dijelom kao rezultat uticaja zakonske regulative, a drugim dijelom dijelom zbog perpecije vlasnika da status listiranog preduzeća nosi samo troškove. Za budućnost i razvoj tržišta kapitala važno je da se istisnuti akcionari ne osećaju prevarenima.

U kakvom su "stanju" preduzeća u RS

Grujić nam pojašnjava da su analizom dobijenih rezultata zaključili da su posmatrana preduzeća ostvarila nešto manji ROE u 2020. u odnosu na 2019. godinu.

- Rezultati pokazaju da je u 2019. od ukupno 107 posmatranih preduzeća u RS pozitivan ROE ostvarilo 74 preduzeća ili 69%, dok je negativan ROE ostvarilo 33 preduzeća ili 31%. Međutim, ako se posmatra 2020. godina, pozitivan ROE je ostvarilo 64 preduzeća ili 60%, dok je negativan ROE ostvarilo 43 preduzeća ili 40%. Glavni razlog nešto slabijeg rezultata ROE se može pripisati prihodovnoj strani, odnosno prodaji roba i/ili usluga, što može biti posljedica lošijeg poslovanja zbog efekata pandemije.

Janjić ističe da je ekonometrijski model pokazao zavisnost finansijskog pokazatelja ROE od pet pokretača porfitabilnosti - faktor poreskog opterećenja, faktor zaduženosti, stopa poslovnog dobitka, koeficijent obrta ukupne imovine i multiplikator kapitala.

- Prema tome, na osnovu svih činjenica, dokaza i podataka koji su prikazani u okviru ovog rada, dokazali smo istinitost postavljene hipoteze, odnosno da je ROE pokazatelj pokretača profitabilnosti kod preduzeća u Republici Srpskoj.

Kako se navodi u analizi dekomponovani ROE jasno pokazuje menadžmentu preduzeća pet glavnih faktora profitabilnosti. Postavlja se pitanje koliko se naš menadžment vodi ovim faktorima? Moželi se reći da preduzećima u RS upravljaju uspješni menadžeri?

- Prvo treba da definišemo šta je uspješnost. Ako gledamo na ostvarenje dobiti, onda u prosjeku – nisu neuspješni. Iz ličnog iskustva mogu da iznesem zapažanja da nisu svi menadžeri u istim problemima. Neki su naslijedili ili zatekli određene okolnosti koje su bolje ili gore u odnosu na kolege iz istog sektora. Onda, zavisno od branše, nekad uspjeh predstavlja "ostati na nogama" tokom krize. S druge strane, često se pokaže da ni puko ostvarivanje dobiti nije kriterijum jer analize pokažu da se pri istim uslovima moglo i trebalo pslovati bolje - smatra Grujić.

Sagovornici su saglasni su da su svi navedeni faktori podjednako bitni za ostvarivanje profitabilnosti preduzeća.

- Problem ostvarivanja porfitabilnosti preduzeća je vrlo kompleksan problem. U zavinosti od trenutne ekonomske i finansijske situacije u državi svaki od faktora će na različit način uticati na profitabilnost - kaže Janjić.

Savjeti za poboljšanje faktora profitabilnosti

U praksi je moguće da preduzeće ima visoku profitnu maržu, ali nizak koeficijent ROA ukoliko upravljanje imovinom nije efikasno, navodi svoje zapaženje Grujić.

- Ovakvu situaciju može uzrokovati usporen obrt imovine, usporena naplata potraživanja ili višak ulaganja u osnovna sredstva. Osim toga, na profitabilnost utiče široka mreža učesnika na različitim eksternim tržištima, kao što su davaoci kapitala na finansijskom tržištu, kupci i konkurenti na tržištu finalnih proizvoda, dobavljači na tržištu nabavnih faktora i sl. Kao ključni činioci profitabilnosti navode se: atraktivnost zemlje za ulaganja, odnosno raspoloživost resursa, razvijenost finansijske i tehnološke infrastrukture, kvalitet institucionalnog i regulatornog okvira, otvorenost međunarodne trgovine i pristup tržištima, zatim struktura industrije, tj. intenzitet konkurencije, mogućnost ulaska novih proizvođača, morućnosti pojave supstituta, pregovaračka snaga kupaca i dobavljača.

Kako dodaje, ono što se generalno preporučuje je rad na unapređivanju odlika privrednog društva.

- To je unapređenje organizacione strukture, kvaliteta proizvoda, odnosa sa dobavljačima, distributerima i kupcima te povećanje znanja da se održe postojeće i steknu nove konkurentske prednosti. Ukratko, stalni rad na sebi i praćenje odluka, preistpitivanje odluka, ali i modela poslovanja - kaže nam za kraj Grujić.

(Izvor: ba.ekapija)

Tagovi: