Do krvavog obračuna došlo je ispred sportske hale u Aleksincu kada je Konstantinović naoružan nožem, sa grupom prijatelja koji su imali drvene palice, zaskočio Đurića koji se vraćao sa treninga ženskog rukometnog kluba. Nenad je za dlaku izbjegao smrt jer je uspio da se izmakne kada je Konstantinović zamahnuo ka lijevoj strani njegovih grudi ali je zadobio ubod u desni dio grudnog koša. Spasio se pobjegavši u halu u kojoj je bilo puno ljudi koji su zaustavili krvarenje i pozvali Hitnu pomoć.

Trener "naletio" na nož

Na prvostepenu presudu žalio se i Konstantinovićev branilac osporavajući da je njegov klijent počinilac djela za koje se teretio. Kao argument za ovakav žalbeni navod, advokat se pozvao na iskaz svjedoka A. M. koji je tvrdio da je on, a ne Konstantinović imao nož, te da je trener naletio na oštricu kada se izmakao da bi izbjegao ubod. Takođe, odbrana je navela da je Đurić namjerno optužio Konstantinovića jer su od ranije bili u zavadi.

Međutim, sud je odbio žalbu branioca navodeći da je napadnuti čovjek detaljno opisao događaj i označio Konstantinovića kao izvršioca a da svi dokazi podržavaju njegov iskaz. Takođe, jedan od očevidaca posvjedočio je pred sudom kako je vidio da trenera jure četiri mladića među kojima je bio i Konstantinović koji je u rukama imao neki predmet. Sa druge strane, sud je odbacio svjedočenje A.M. smatrajući ga kontradiktornim i smišljenim radi pomaganja optuženom.

Kao konačan dokaz da je baš optuženi izvršio djelo za koje se tereti je i činjenica da je Konstantinović nakon ovog događaja pobjegao ne samo sa mjesta zločina, već iz Aleksinca pa je za njim policija tragala nekoliko dana.

Nenad Đurić je nakon napada kazao novinarima da vjeruje da je umalo ubijen samo zato što je javno uputio apel da se nasilnicima koji maltretiraju aleksinačku omladinu, stane na kraj.