Način na koji je došlo do likvidacije i danas je misterija i postoje dvije verzije priče o tome kako je bomba eksplodirala. Počinioci su, 13 godina kasnije, nepoznati.

Najprije se pojavila verzija događaja koja je manje vjerovatna, a to je da je Raičeviću nepoznata osoba ubacila bombu kroz prozor automobila, dok je vozilo bilo u pokretu. Verzija, koja je vjerovatnija, govorila je o tome da je ispod njegovog "citroena" bio postavljen plastični eksploziv, koji je aktiviran daljinskim putem.

Boško Raičević je u eksploziji poginuo na licu mjesta, a lakše je povrijeđen vozač službenog "pikapa" jedne firme, koji se nalazio pored, izvjesni Aleksandar Simić. Prizor na licu mjesta bio je stravičan. Raičevićevi dijelovi tijela bili su raznijeti po putu. Prozori na okolnim zgradama popucali su od siline detonacije. Na lice mjesta odmah su izašle protivdiverziona ekipa policije, Hitna pomoć i vatrogasci.

Prije ubistva, Boško Raičević je sjedao u bašti kafića u Ulici cara Dušana.

Ubica bio na uviđaju?

Nakon ubistva kružile su brojne vijesti o tome da je Raičevićev atentator bio na uviđaju i komentarisao zločin. Bilo je očigledno da je Raičević praćen, ali su kružile priče i o tome da je ubica morao da bude u blizini mjesta uviđaja jer se bomba daljinski aktivira sa razdaljine od 150 do 200 metara.

Polemisalo se i o tome da je ubica vjerovatno sjedao u bašti nekog kafića ili u automobilu u blizini, a da je eksploziv, zbog toga što se uplašio, aktivirao ranije, te tako povrijedio i vozača i pješaka koji su se nalazili u blizini, s obzirom na to da je pod Raičevićevim automobilom bila veća količina razornog eksploziva.

Ipak, sve je ostalo na nagađanjima, jer egzekutor nikada nije pronađen.

Čekalo ga suđenje

Raičeviću je 25. septembra 2012. godine trebalo da počne suđenje zbog obračuna u bašti dorćolskog kafića "Pastis" koji se dogodio u julu 2010. godine.

Pošto nije mogao da se isparkira, vratio se u baštu kafića da bi saznao čije je vozilo. U bašti su s društvom sjedali Đerić i Mirko Č, koji su mu rekli da je vozilo njihovo. Poslije toga došlo je do svađe, tuče, obračuna noževima i pucnjave. Svi učesnici sukoba su te noći završili u Urgentnom centru. Đerić je pucao Raičeviću u noge, prepone i stomak, dok je Raičević njega ubo i isjekao nožem po rukama.

Obojica su do okončanja suđenja za pokušaj ubistva puštena iz pritvora 23. juna 2011. godine i od tada pred Višim sudom nije održan nijedan pretres.

- Ovo liči na pečat crnogorskih obračuna, ali na teritoriji Srbije. Ubistvo je vjerovatno naručeno iz Crne Gore, a ovaj način likvidacije je za ubice sigurniji od korišćenja dugih cijevi i sačekuša. Ovaj gradski terorizam liči i na potpise italijanske mafije, a prava je sreća što nije poginulo više ljudi - rekao je Spasić nakon ubistva.

Ko je bio Boško Raičević?

Boško Raičević je bio rodom s Kosova i Metohije, a porijeklom iz Crne Gore. Rođen je u Prištini, gdje je bio vlasnik diskoteka, a posle rata i bombardovanja Jugoslavije 1990. godine živio je u Budvi. Za vrijeme boravka u Crnoj Gori on nije imao konflikte ni sa jednom od grupa iz crnogorskog podzemlja.

Za njega se vezuju sumnjive djelatnosti od vremena prije početka bombardovanja. Raičević je važio za žestokog momka i velikog zaštitnika Crnogoraca na Kosovu.

Tokom ratnih dešavanja spekulisalo se da je Raičević uključen u neku od vojnih jedinica koje su bile raspoređene po Kosovu. Sve vrijeme ratnih dešavanja 1999. godine i tokom NATO bombarodovanja bio je u Prištini.

Poslije potpisivanja mirovnog sporazuma napustio je Prištinu i preselio se u Budvu, gdje je odranije imao stan. Nekoliko godina je živio u Budvi, mirnim i povučenim životom, a onda se preselio u Beograd. U prestonici je važio za bliskog čovjeka biznismena Andrije Draškovića. Zajedno su sarađivali sedam-osam godina prije ubistva.

U tom periodu je, kako se navodi, stalno bio na relaciji Budva-Beograd, gdje su mu bili najuža porodica i prijatelji i gdje je razvijao poslovne veze započete još u Prišini, piše Kurir.

Pratite nas i putem Vibera