Prije tačno deset godina, kao grom iz vedra neba, odjeknula je vijest da je na periferiji Subotice svirepo ubijena šesnaestogodišnja djevojčica Milica Barašin. Deceniju kasnije, njen krvnik je i dalje na slobodi.
"Iskreno, izgubila sam svaku nadu da će on ikada biti pronađen", sleže ramenima djevojčicina majka Svetlana Simendić.
Kobnog 7. oktobra, Svetlana je došla je sa posla i na kapiji čekala svoju jedinicu da se vrati kući. Iako je nekoliko dana bila bolesna i nije išla u školu, Milica je namolila baku da je pusti da ode da se vidi sa drugaricama. Svi zajedno su krenuli kućama i drugari su je ispratili do jednog dijela puta, a odatle je sama skrenula ka naselju Zorka. Imala je slušalice u ušima i vjerovatno nije uočila da je neko prati, sve dok joj nepoznati muškarac nije prišao sa leđa i prevukao je preko somborske pruge. U jednom potezu prerezao joj je vrat i ostavio je u lokvi krvi.
"Kao sad da je čekam na kapiji i vidim kola Hitne pomoći kako dolaze. I sad mogu da osjetim tu jezu koja me je prošla kada sam krenula ka njima", naviru majci još uvijek živa sjećanja.
"Mislim da takvo svirepo ubistvo jednog djeteta niko normalan ne bi zataškao, nisu ljudi toliko zli, ali su jednostavno napravljeni propusti tokom uviđaja i istrage. Ubica koji je očigledno krenuo sa namjerom da ubije, jer kod sebe nije imao ni telefon, imao je vremena da pobjegne gdje god je htio", kaže Svetlana Simendić.
