Razorne oluje postale su uobičajeno pojava, posebno tokom ljetnjih mjeseci. Posljednja je napravila haos u regionu. Primjera radi, u Hrvatskoj je bilo upozorenje i na vjetar koji može dostići brzinu i do 120 kilometara na sat, čupajući drveće i podižući krovove, a za vrlo kratko vrijeme padne toliko kiše da izazove opšte poplave. Zagreb je prije dvije godine doživio superćelijsku oluju, u kojoj vjetar duva do 160 kilometara na sat.
Zašto više nema "običnih" oluja sa malo kiše, umjerenim vjetrovima i bez većih posljedica? Zašto su oluje postale bukvalno razorne, a gradovima su potrebne nedjelje ili mjeseci da se oporavljaju nakon njih?
- Ljeti ima previše toplote u vazduhu, a sa njom i previše energije. Toplotni talasi su sve veći problem iz godine u godinu. To su neviđeni toplotni talasi otkako se vrše mjerenja. U nekim gradovima ove godine, jun je bio najtopliji u posljednjih 100 godina. A onda je odjednom stigao hladan i vlažan vazduh, koji se, recimo tako, sukobio sa ovom velikom vrućinom i stvorila se oluja - rekao je prognostičar Kristijan Božarov.
On je takođe otkrio gdje se ovaj vlažni vazduh nalazio sve ovo vrijeme dok nije stigao u Hrvatsku.
- Vlažan vazduh se sve vrijeme zadržava sjeverno od Alpa. Oni su kao zid koji sprečava da sve prelije, zapravo su kao brana koja sve drži unutra, ali samo do određene tačke. U jednom trenutku, brana pukne i sve se ovdje prelije, odjednom i brzo. Da se prelivalo malo po malo, onda bismo imali neke normalne oluje, koje su možda bile češće u prošlosti. Ali pošto se sve prelije iznenada, onda dolazi do intenzivne reakcije - kaže.
Da bi sve slikovitije opisao kako bi svi mogli da razumeju, upotrebio je termin "vruć tiganj".
- To je kao kada imate vruć tiganj, a onda iznenada sipate vodu u njega. Čuje se prštenje, šištanje, u osnovi kao mala eksplozija. Potpuno je isto i sa vremenom. Suptropski vazduh sve više dolazi preko Mediterana, temperature rastu i kada se pregrejemo, a Alpi oslobode svoju vlagu - doći će do eksplozije - objašnjava.
Dodaje da je najveći problem prognoziranje tačnih lokacija gdje će oluja udariti.
- Nije zbog loše opreme ili sličnih razloga, jer, u tom pogledu, imamo sve što imaju i drugi. Stvar je u tome što je vreme previše nepredvidivo i zato je teško locirati i odrediti tačno vrijeme oluje. Pravilo je da što duže traje oluja, to je duže možemo unapred objaviti. Dakle, ako traje 15 do 20 minuta, ranije je moguće dati upozorenje javnosti. Isto tako, možemo izdati upozorenje, na primer, za Zagreb, ali da li će oluja pogoditi Dugave ili Špansko, niko ne može reći - kaže Božarov.
.webp)
.webp)
