Ispiranje na Dravi

Za petnaest godina "ulovio" kilogram zlata

  • 24.11.2018. 15:40

"Danas nismo imali sreće, a i malo smo vremena proveli na Dravi da bi pronašao uobičajenu 'lovinu' od grama ili dva zlata, što mi je neki prosek, kaže Dražen Tetec, posljednji tragač za zlatom na Dravi.

Ovaj 46-godišnji samostalni umjetnik živi u centru naivnog slikarstva u Hlebinama. Bavi se slikarstvom, a pčelarstvo i 100-tinjak košnica su mu dopunski izvor prihoda, dok mu je ispiranje šljunka na Dravi, koja je poslije Save sa svojih nešto više od 300 kilometara najduža rijeka u Hrvatskoj, unosan hobi.
 
U tajne zanata ga je uveo ujak prije par decenija, s kojim je često boravio na Dravi. Ujaku su u potrazi za zlatom pomagali prijatelji iz Međimurja.

"Nije svaki dan pogodan. Nakon kiša je visok vodostaj i rijeka je brza i tu se slabije može nešto pronaći. Najbolje je za vrijeme niskog vodostaja, jer je onda voda spora i ima puno šljunka", govori Dražen.

Kako je ostao sam u tom poslu, modifikovao je i alat, i umjesto drvene daske napravio je onu od stirodora. Dovoljno laganu da jedan čovjek može njome da upravlja. Na dasci je izrezao žljebove. Na nju baci četiri do pet lopata šljunka i laganim povlačenjem kroz vodu ispira se šljunak. Na kraju ostaje crveni, crni pijesak i zlato koji su teži od šljunka.

"Kad ostane masa u kojoj je najviše crnog i crvenog pijeska koje je nešto lakše od zlata, žljebovi se na dasci ispiraju na obali, tako da taj ostatak završi u koritu. Tih par šaka sitnog pijeska, a među kojim se nalazi zlatna kovina, stavljam na malu dasku koja ima udubljenje. Pažljivim povlačenjem kroz vodu odvojim crveni, a potom crni pijesak od zlata, koje je najteže i ostane na dnu", pojašnjava Tetec.

Na kraju postupka pokazao je zrnce zlata veličine zrna pijeska koje se presijavalo na suncu. Ipak, to je gotovo zanemariv ulov, kaže Tetec.

Da bi potraga za zlatom bila uspješna na Dravi mora da se provede gotovo cijeli radni dan, sedam do osam sati. Treba da se poklope i uslovi, poput niskog vodostaja i lijepog vremena, jer se samo tada može očekivati uspješna potraga, iako je faktor sreće nezaobilazan.

U gornjem toku Drave, na području Međimurja, zlato je s nešto manje karata. Negdje oko 22, dok je tu gdje on „lovi“, niže niz rijeku, čistije i gotovo 99 odsto je 24 karatno. S otkupom zlata nema problema, jer se svi otkupljivači u to dobro razumiju.

Kroz ovih 15-tak godina sakupio je manje od kilogram zlata, ali je poslije pojasnio da se tako odgovara otkupljivaču na pitanje koliko nosi zlata.

"Rekord mi je pet grama za šest sati. To je nekih 200 evra, ili oko 1500 kuna, što je solidna nadnica, ali kako svaki dan nije nedjelja, tako je ta zarada prava rijetkost", kaže Tetec.

Traganje za zlatom mu nije samo hobi, nego i posao kojim se bavi zadnjih 15-tak godina i gdje, kako kaže, "uhvati" kojih 300-tinak kuna dnevno, koliko se dobije za gram 24–karatnog zlata.

Područje uz rijeke Muru i Dravu nekad je bilo na glasu kao pogodno za ispiranje sitnih zrnaca, nedovoljno da se krene u masovnu proizvodnju, ali dovoljno da se nešto zaradi, kao dodatna delatnost. Zlato se u Međumurju ispiralo još za grofova Zrinskih. Carica Marija Terezija 1776. godine ispiračima zlata iz Donjeg Vidovca izdala je i posebnu povelju koju je primio nosilac zlatarskog ceha Bolta Embriuš. Tom poveljom ispirači su dobili pravo za rad na Dravi, Savi i Muri, s tim da mogu da koriste obalu u širini od tri metra

Do početka Drugog svjetskog rata samo na Dravi plovilo je 129 čamaca s 240 zlatara.