Ušla u desetu deceniju

Baka Živka je veteran: Pola vijeka za istim štandom

  • 06.02.2020. 10:39

Petak, subota i nedjelja su njeni pijačni dani. Pramenove sijede kose vješto uvuče pod maramu, obuče toplu garderobu, pa ranom zorom dok se sunce polako probija kroz oblake krene put Palilulske pijace u centru prestonice. I tako skoro pola vijeka Beograđanka Živka Matić (90), koja lakim koracima gazi desetu deceniju, ima isti raspored.

Iako su joj na licu prekrivenom borama primjetne godine, ističe da joj stalan rad u atarima Velikog Sela daje energiju. Kaže da je to njen život, tako je "ko zna ko zapisao da će biti" i ne buni se. Od rada u njivi ne odustaje, jer to je lijek za njenu dušu.

- Udala sam se sa 17 godina i tada sam došla u Matiće, poznatu porodicu koja je u svom vlasništvu posjedovala mnogo obradive zemlje - prisjeća se Živka. Kao mlada snaha morala sam da radim i da se dokažem. Kopala sam, sadila, zalivala i trudila se da učim od starijih.

Nakon udaje, zajedno sa svekrvom počela je da dolazi na Palilulsku pijacu. Kao dobar prodavac stekla je povjerenje mušterija, a ubrzo je i kako voli u šali da kaže naslijedila porodičnu tezgu.

Od udaje prestala je da godinu dijeli na godišnja doba, već to radi po rasporedu u njivi koji je uvijek isti, a red se zna i poštuje. U proljeće sadi zelenu salatu i mladi luk, ljeto je rezervisano za prodaju voća, dok u ranu jesen na tezgu iznosi kupus. U međuvremenu, podrazumijeva se da u ponudi uvijek ima praziluk, šargarepu, cveklu, peršun i celer. Plodove ubira sa svojih oranica, a u poslu joj danas pomažu sinovi. Snahe su joj izrodile unuke, a u porodici Matić danas je i petoro praunučadi. Helena, Vasilije, Ivana, Ivan i Veljko su prabakino bogatstvo.

- Mene rad čini srećnom, a kada uberem peršun i znam da su ga moje ruke sadile i zalivale, srce mi bude ispunjeno čistom srećom - dodaje baka Živka. - Znam da moja djecu jedu zdravu hranu kao i da me mušterije poštuju i cijene jer ih nikada nisam prevarila.

Nekada je na pijacu odlazila svakog dana, međutim od prije nekoliko godina morala je da uspori tempo. Ako ne stigne radnim danima, zna se da je nedjeljom uvijek na istom mjestu. Dolaziće sve dok je noge ne izdaju.