Komandant Ulemek (49) je prešao dug put od novobeogradskog "dizelaša", preko pripadnika Legije stranaca i komandanta najopremljenije jedinice u Srbiji, do državnog neprijatelja broj 1, osuđenog za seriju političkih ubistava. Jedan je od glavnooptuženih za ubistvo premijera Zorana Đinđića.
Oni koji su ga poznavali prije duge robije na koju je poslat opisuju ga kao čovjeka nestabilnog ponašanja, surovog i surovog, oktutnog i natprosječno inteligentnog.
Legija je rođen je 15. marta 1968. u Beogradu kao Milorad Ulemek. Porodica mu je – otac Milan, podoficir JNA, i majka Natalija, domaćica – porijeklom iz sela Pecka na Kordunu, Hrvatska.
O tome kakav je Milorad bio kao klinac postoje različita svjedočenja. Prema jednima koji su ga poznavali u to vrijeme, riječ je o normalnom dječaku, sa normalnim brigama, koji pohađa muzičku školu. Drugi pak navode da je veoma rano pripadao grupi tinejdžera iz okoline hotela "Jugoslavija" na Novom Beogradu gdje je stanovao, s kojim se nije bilo uputno družiti, a još manje kačiti.
Izvjesno je samo to da je Legija, tada s nadimkom Cema, u jednom trenutku upao u loše društvo: školske knjige i muziku zamijenio je tegovima od cementa, trbušnjacima i sklekovima, "važnim" držanjem i snovima o lakoj lovi.
Legija je inače kršten u crkvi i bio je navodno mnogo pobožan - dok se nije odao druženju s kriminalcima.
Kada je bio mali, porodica ga je zvala Miša. Bio je sićušan, mršav, ali, kažu, galamdžija. Kad je bio stariji dečko, ukućani su mu dali nadimak Cema jer je imao tegove napravljene od cementa, koje je po čitav dan dizao.
Bio je član omladinske zadruge, a u fabrici piva BIP nosio je gajbe i tovario ih u kamion. Prodavao je stripove ispred "Starog Merkatora" a ponekad je i tapkao karte ispred bioskopa "Jugoslavija" na Novom Beogradu.
