"Život je vječita borba. Ko smije, taj može. Ko ne zna za strah, taj ide naprijed!". Iako je drugi dio poznatiji, prva rečenica parole vojvode Živojina Mišića, ukratko opisuje njegov život. Dijete sa sela koje je iz opanaka stiglo do najviših srpskih i svjetskih odlikovanja, savremenici su mu se divili, a oreol časnog vojnika i komandanta nije dovođen u pitanje, ipak je bio žrtva spletkarenja i karijerizma.
Zbog političkih previranja tri puta je bio udaljen iz službe i sva tri puta vraćan. Danas, on je mnogima sinonim za riječ vojvoda - što je i titula, ne samo vojni čin, koji se daje za izuzetne zasluge pojedinicima.
Mišić je ostao upamćen kao komandant srpske vojske koji je u Prvom svjetskom ratu izvojevao pobjedu u bici na Kolubari. Njegov manevar se i danas izučava na vojnim školama, a bio je i dio oslobodilačke Solunske operacije 1918.
Spomenici Mišiću nalaze se na gradskim trgovima u Mionici, Valjevu, a jedan manji je i ispred Beogradskog sajma.
Njegova rečenica s početka teksta već godinama prekriva ruševine zgrade Generalštaba, oštećene 1999. tokom NATO bombardovanja tadašnje Jugoslavije.
Mišića su vojnici voljeli i bojali su ga se, ali su znali da je pravičan i vjerovali su u njegovu srećnu zvijezdu.
Prošao je tačno vijek otkako je u zoru 20. januara 1921. u 66. godini u vračarskom sanatorijumu preminuo Mišić. Za tih 66 godina imao je buran, težak život, ali i slavan. Poslije 100 godina on je nezamjenljiv u srpskoj istoriji.
Mišić je učesnik šest ratova - od Srpsko-turskog rata 1876, preko Balkanskih do Prvog svjetskog rata.
Pored toga što je bio komandant prve srpske armije na Kolubari, bio je i dio pobjedonosne Solunske ofanzive 1918. i prvi načelnik Generalštaba vojske novoformirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Više puta penzionisan i vraćan kad je to trebalo narodu.
Kolubarska bitka
Kolubarska bitka u zapadnoj Srbiji, u novembru i decembru 1914, smatra se briljantnom vojnom operacijom. Iscrpljenu, izmučenu vojsku, koja je bila u dobroj mjeri i demoralisana i koja se „razvlačila u kaljugama od Drine do Kolubare", Mišić je uspio da izvuče u dubinu teritorije centralne Srbije, ostavljajući samo manje jedinice da se bore sa neprijateljem.
Tim manevrom povlačenja dobio je vrijeme za oporavak. Uspio je da podigne volju oficirskom i boračkom sastavu, konsoliduje snage i predloži, a zatim izvede operaciju koja je briljantna po rezultatima. To je 1914. među saveznicima bila prva pobjednička operacija, tad se za srpsku vojsku pročulo u svijetu - jer je mala armija uspjela da se odupre moćnom Austrougarskom carstvu.
Austrougarski vojnici nisu bili samo brojniji, već i dobro opremljeni, siti i sa značajnim rezervnim sastavima, dodaje.
Od ovaca do ordenja
Vojvoda Živojin Mišić rođen je 20. jula 1855. kao trinaesto dijete Radovana i Anđelije. Gotovo 100 godina kasnije, 1947. godine, u istom selu rodio se Miodrag Mišić, praunuk vojvodinog najstarijeg brata Nikole.
- Ponosan sam na familiju i na svog vojvodu - kaže Mišić,