U tišini male lozničke ulice, među stanovnicima koje pamte mnogo toga, nedavno se ponovo otvorila priča koja već godinama kruži kao porodična drama o kojoj se samo šaputalo.
Glavni akter je sveštenik Mile, poznat među mještanima po svojoj strogoći, stavu, ali i velikoj posvećenosti vjeri. Međutim, ono što je za mnoge u selu ostalo neshvatljivo jeste njegov odnos prema rođenoj kćerki, Jovani, koju je kako kažu komšije — bukvalno izbrisao iz svog života.
Sveštenik Mile i njegova pokojna supruga Dragica imali su kćerku jedinicu Jovanu. Djevojčica je odrasla je u kući ispunjenoj crkvenim pravilima, ikonama i molitvama. Bila je, kako kažu mještani, “dijete za primer” — povučena, mirna i od malih nogu posvećena pravoslavnoj vjeri. A onda je sudbina umiješala prste i život je ispisao priču koja se nije uklopila u porodična očekivanja – od Jovanine udaje za muslimana do poziva koji je njenog oca natjerao da donese najtežu odluku o kojoj se i danas raspravlja…
Jovana se udala za muslimana
Kad je završila srednju školu, Jovana je otišla na studije u Novi Sad. Tamo je upoznala Muamera, mladića muslimanske vjeroispovijesti porijeklom iz Novog Pazara. Njihova ljubav, isprva tiha i nenametljiva, ubrzo je postala ozbiljna veza. Vremenom, Jovana je prestala da dolazi kući, a sve je kulminiralo kad su se vjenčali — tiho, bez pompe, bez ikakve ceremonije u Loznici. Od tada, kažu komšije, pop Mile više nikada nije pomenuo ćerku.
-Jednog dana sam ga pitala za Jovanu, samo onako, iz pristojnosti, a on mi je rekao: ‘Nemam ja više kćerku’. Mislila sam da se šali, ali… vidio mi je izraz lica i dodao: ‘Ona je sama izabrala put. Svojom voljom je napustila ovu kuću i Boga’. Više nikad nisam spomenula njeno ime pred njim – priča jedna komšinica.
Poziv koji je promijenio sve
Kažu da je jednom očajan ispričao kako ga je pozvala i rekla “Tata, dođite mi ti i brat na Bajram, a ono joj rekao – vama neka je sa srećom, mene nemojte zvati”.
Ona dodaje da je nedavno, u želji da pokaže ljudsku pristojnost, pitala popa Mileta da li bi bilo u redu da njegovom zetu čestita Bajram. „Gledao me je kao da sam mu uvredu nanijela. Samo je kratko rekao: ‘Ti radi kako ti vjera nalaže, a ja kako moja’.“
Odluka sveštenika Mileta podijelila vjernike
Priča je izazvala podijele u selu. Dok jedni osuđuju Jovanu zbog „izdaje“, drugi smatraju da niko nema pravo da odbaci dijete zbog ljubavi, pa makar se radilo i o različitim vjerama. Neki su skloni i razumijevanju popa Mileta, s obzirom na njegovu duboku ukorenjenost u pravoslavlju i tradicionalnim vrijednostima.
„Teško je to. Ne možeš očekivati od čoveka koji ceo život propoveda određeni pogled na svet da ga preko noći promeni. Ali, opet, to mu je ćerka… krv njegova. Valjda je ljubav prema detetu iznad svega“, kaže jedan stariji meštanin, koji nije želeo da mu se ime pominje.
- Jovana i Muamer danas žive u Beogradu. Imaju dijete. Po društvenim mrežama se može vidjeti da su srećni, da su prihvatili različitosti i žive mirno, daleko od porodične drame u Loznici. Međutim, prema riječima nekih poznanika, Jovana nikada nije prestala da se nada da će njen otac popustiti, da će je jednog dana možda pozvati, da će poželjeti da upozna unuka – rekla je ona.
– Kažu da vrijeme liječi sve. Ali u ovom slučaju, izgleda da vreme samo učvršćuje zidove – dodaje komšinica koja je svedočila cijeloj priči od početka.
U malim mjestima, gdje svi sve znaju, ovakve priče dugo žive. I dok se za neke završavaju s vremenom, druge ostaju kao rana — tiha, ali uvijek prisutna, piše Stil.
