Državljanin Srbije Ljuljzim Sulejmani (26) našao se u autobusu smrti, koji se zapalio na auto-putu u Bugarskoj, sa suprugom Medinom Lutfiju (25) iz Kumanova.
On je za Objektiv pokušao da dočara kakav horor je preživio.
- Horor. To najblaže opisuje ono što smo preživjeli. Krv, vatra, urlici i vrištanje odzvanjali su u tom autobusu dok sam ja u panici žurio da sačuvam glavu supruge Medine i mene. Zahvaljujući pribranosti, pored nas sam uspio da spasem još šestoro ljudi - počinje svoju ispovijest mladić iz okoline Preševa koji je prošao bez opekotina, ali sa povredama ruke.
Iz bolničkog kreveta, pored kojeg je u momentu dok smo sa njim razgovarali bio njegov otac Alija Sulejmani, vratio je film na momenat nesreće.
‒ Svi su spavali, ali ja iz nekog razloga nisam mogao. Vozač je stao, napunio rezervoar i krenuo dalje. U jednom trenutku je pukla guma, autobus je naglo udario u bankinu i sa prednje strane autobusa je krenuo da kulja crni dim i pojavila se vatra. Brzo sam uzeo onaj čekić što uvijek postoji po autobusima i polomio sam zadnje staklo. Tako smo mi, a sedeli smo skroz pozadi, uspjeli da iskočimo.
Ljuljzim je nastavio da se prisjeća jezivih detalja.
‒ Dim je bio toliko gust da su ljudi čim bi do njih došao padali u nesvijest. Jezivo. Sa svim tim ljudima smo se upoznali na toj mini-ekskurziji, družili smo se tokom ta četiri dana u Istanbulu. A sada do kraja života neću moći iz glave da izbacim slike majki koje vrište i mole da im neko spasi djecu, i tako svi oni gore i nestaju u vatri i dimu.
