Naime, dječaci i njihov trener bili 18 dana zarobljeni u mraku kompleksa pećine, prije nego što ih je spasio tim ronilaca, na čelu sa britanskim stručnjacima i tajlandskim mornaričkim specijalcima.

Ranije su spasioci odbili da potvrde da su tokom misije dječaci bili stavljeni pod sedative. Ali, australijski anesteziolog Ričard Haris, koji je bio uključen u spasavanje, ispričao je da su ljekari dali dječacima ketamin, zbog njegovog uticaja na hipotermiju.

Lijek takođe utiče na gubitak pamćenja, a dječaci su tokom spasavanja jednom ili dvaput ponovo bili stavljani pod sedative.

Među nekim ljudima širom svijeta ova vijest o upotrebi anestetika izazvala je bijes, ali dječaci navodno nisu imali ništa protiv toga.

Kada se dr Haris pridružio tajlandskoj spasilačkoj ekipi, uvjerio je službenike da promene svoje planove spasavanja i da najpre spasu najslabije dječake, umjesto najjačih. Prvobitna strategija bila je da se najprije izvuku najjači dječaci, jer bi imali više šansi za spašavanje, dok bi ostali mogli da ostanu i skupljaju snagu. No, to je promenjeno nakon što je Harsova procena zdravlja otkrila da neki slabiji dječaci možda neće preživjeti ako ih ostave iza sebe.

On je od tajlandske vlade čak tražio diplomatski imunitet zbog opasnosti da će svi dečaci umrijeti i straha da će on biti kriv za to. Ronioci, koji su učestvovali u spasavanju, prethodno su opisali uslove kao neke od najekstremnijih sa kojima su se ikada susreli.