Miloš Jordanov je 25. novembra pošao na njivu u okolini Topole ni ne sanjajući da će umjesto povrća iskopati – dio istorije.
Kopao je, kopao, a onda zapanjeno trepnuo. Na cvekli koju je držao u ruci sijao je pravi pravcati prsten.
Jordanov je obrađivao oranicu kada mu je pažnju privukla cvekla neobičnog oblika. Mislio je da mu se učinilo da nešto na njoj sija dok nije bolje pogledao biljku koju je držao u ruci.
- U cvekli je bio prsten! Prorasla je kroz njega! Gledao sam šta sam iskopao i bio sam potpuno zaprepašćen. Nisam mogao da vjerujem. Vidjelo se da je nakit star, ali je onda počelo da me zanima koliko star - kaže Jordanov za "Blic".
Želeći da sazna nešto više o prstenu koji je, kao u nekoj bajci, pronašao put do njega pitao je profesora istorije iz svog kraja za savjet. Ispostavilo se da je Jordanov bio u pravu. Prsten ne samo da je bio star, bio je prastar, otprilike iz petog vijeka nove ere.
- Kontaktirao sam kolege arheologe koji su potvrdili moje sumnje. U pitanju je bronzani prsten iz poznog rimskog perioda. Sve se uklapa. U okolini Topole se nekada nalazio limes, to jest granica. Nedaleko od ovog područja bilo je vojničko naselje u kojem su živjeli graničari sa svojim porodicama. Nije neobično da se nedaleko od nekadašnjih vojnih utvrđenja pronalaze predmeti iz svakodnevnog života. Koliko znamo ovakav prsten je mogao da pripada nekom običnom stanovniku ili čak i nekom centurionu - objašnjava profesor istorije Dejan Đurić.
Profesor je pojasnio da je prsten pronađen plitko, ali na području gdje je obrada zemlje upražnjavana generacijama, pa je prsten postepeno ugledao svjetlost dana.
- Iako je način na koji je prsten pronađen neobičan, to što je rimski i nije. Srbija je bogata takvim predmetima, pa se oni na internetu prodaju u oglasima za nekoliko desetina evra - kaže Đurić i zaključuje da o arheološkom bogatstvu tog kraja najbolje govori to što su, maltene, predmeti stari vjekovima počeli da niču iz zemlje.
(Blic.rs)
