Dobre bolnice ne čine samo savremene zgrade i aparati, već ljudi i prijateljsko-požrtvovani odnos zaposlenih prema pacijentima, čime se čitav jedan vijek vodi Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju "Dr Miroslav Zotović" u Banjaluci.
Kroz kapije ove zdravstvene ustanove svakodnevno prođe oko 1.000 pacijenata, od kojih je većina sa štakama ili u invalidskim kolicima.
"Razne bolesti "odnijele" su im jednu ili obje noge, povrijedile kičmu, koljeno, ruku, a donijele niz operacija i komplikacija, protiv kojih su prinuđeni da se bore. Sa svakim novim pokretom i korakom mnogi pobjeđuju sami sebe i dokazuju da su jači od nedaća koje su ih zadesile, u čemu im predano pomaže cijeli kolektiv Zavoda. Najkvalitetniji pristup bolesnom i povrijeđenom čovjeku jeste pružiti mu pomoć, ali i osposobiti ga da nastavi normalno da vodi život", kaže pomoćnik direktora za medicinske poslove Zavoda "Dr Miroslav Zotović" Snježana Novaković-Bursać.
" To je imperativ zaposlenih bio u Zavodu prije 100 godina, i taj koncept rehabilitacije i danas primjenjujemo. Ne gledamo samo šta je čovjeku oštećeno i šta on ne može, već šta na bazi postojeće situacije može. To je naša baza pristupa medicinskoj rehabilitaciji", kaže ponosno Novaković-Bursać.
Prema njenim riječima, ovaj Zavod trenutno broji oko 800 radnika, gdje svi nastoje raditi kao jedno. Medicinski sektor organizovan je u tri službe, jedan centar i šest odjeljenja, u kojima neprestano cirkulišu pacijenti.
"Imamo veoma dobro razvijenu dijagnostiku, i to posebno kada su u pitanju pregledi ultrazvukom. Posjedujemo i kvalitetnu internističku dijagnostiku i laboratoriju, a posebno smo ponosni i osjetljivi na dječije odjeljenje ", rekla je Novaković-Bursać.
Posvećenost pacijentu je, kako kaže načelnik odjeljenja Ortopedske hirurgije Slavko Manojlović, to što najviše Zavod izdvaja od ostalih zdravstvenih ustanova u RS i BiH. Ovaj vrhunski stručnjak u oblasti ortopedske hirurgije, ističe da je njihova misija bezrezervni trud i maksimum, kako bi svima pružili adekvatnu pomoć i njegu. Ističe da je cijeli menadžment ustanove i načelnici odjeljenja zadužen da posvećuje pažnju i svim zaposlenima.
"Volimo ovu ustanovu i to se osjeti. Starije kolege su zadužene da mlađe postepeno uvode u posao, savjetuju ih i obučavaju kako bi dalje mogli samostalno raditi", naglašava Manojlović i dodaje da se za edukacije kadra u ovom Zavodu ulaže neuporedivo više novca, nego za neke reprezentacije, što je nažalost pojava u mnogim ustanovama.
A kako se medicinsko osoblje ophodi pacijentima, najbolje znaju oni sami. Baka Zora Đukić iz Bratunca drugi put je na rehabilitaciji i za medicinare ima samo riječi hvale.
" Operisano mi je koljeno i evo oporavljam se. Ljekari i medicinske sestre su preljubazni. Brinu o meni kao da sam im najrođenija ", kazuje vedro ova starica, dok namješta jastuk i pridiže se iz bolesničke postelje, potom uzvikujući da joj je od svih ipak "najomiljenija" sestra Smilja.
Sobu sa bakom Zorom dijeli i Sanja Vlačić iz Trebinja. Treći put je, kako kaže ovdje, zbog operacije butne kosti.
"Pored izuzetno stručne pomoći, najvažnija je ta ljubaznost, koja se već pri samom dolasku osjeti. To pacijentu daje sigurnost i vjeru da će sve biti dobro ", priča Vlačićeva.
Sandučad za pohvale i žalbe
Koliko se mišljenje pacijenata u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju "Dr Miroslav Zotović" cijeni, najbolji dokaz su sandučad za pohvale i žalbe, koje je moguće vidjeti na svakom koraku u toj ustanovi i koje nisu postavljene samo tek tako, već sa ciljem da svaka opravdana sugestija bude uvažena.
" Sve što pacijenti napišu detaljno analiziramo, jer želimo imati povratnu informaciju o našem radu ", ističu u Zavodu.
Istorijat
Značajnu ulogu u osnivanju Zavoda imao je početak Prvog svjetskog rata i veliki broj invalida koji je on proizveo, a za koje je austrougarska vojska 1915. godine uspostavila Ortopedski zavod "Marija Zvijezda". Od osnivanja Zavod je mijenjao više puta naziv. Pod njegovim krovom je davne 1915. nastala "rezervna bolnica carskog i kraljevskog zapovjedništva u Sarajevu", koja je sa neznatnim prekidima opstala do danas, i gdje je nastao veliki broj novih objekata, i odjeljenja, službe, ambulante, kabineti, laboratorije, a u Slatini banja i kupatila.
