Da li ćemo ponovo stati na "ludi kamen" u velikoj mjeri zavisi i od prethodnih razloga neuspjeha. Zrela osoba realno sagledava probleme iz prethodne bračne zajednice, koriguje očekivanja i ponašanje, usklađuje želje sa realnošću i opreznija je u izboru budućeg partnera.

Zrela osoba sagledava svoje greške i trudi se da koriguje očekivanja i ponašanje, da uskladi želje sa realnošću. Opreznija je u izboru novog partnera i postepeno gradi novu vezu.

Oni koji su se jednom "opekli" u višegodišnjoj ljubavnoj vezi ili braku, često se zaklinju da nikada više neće napraviti istu grešku. Ipak, kada talas ogorčenja prođe, većina ipak ponovo želi da nađe srodnu dušu s kojom može da dijeli zajednički život. U ovakvoj situaciji nalazi se sve veći broj pojedinaca u regionu, s obzirom na to da se oko 25 odsto brakova kod nas završi razvodom. Ako je za utjehu, pojedina istraživanja pokazuju da je drugi brak obično uspješniji od prvog. Zbog čega? Da li razvedena osoba najbolje uči na sopstvenim greškama, pa je opreznija prilikom izbora drugog bračnog partnera ili spremnija na kompromis, objašnjava psiholog dr Mirjana Vuksanović: – Prije svega, treba uzeti u obzir da nema razvoda koji nije bolan. Kada se strasti smire i kada se privikne na novu situaciju, razvedeni partner razmišlja racionalnije i sa manje emocija o svom neuspješnom braku. Otkriva da za razvod nije "kriv" samo njegov partner, već i on.

Zrela osoba sagledava svoje greške i trudi se da koriguje očekivanja i ponašanje, da uskladi želje sa realnošću. Opreznija je u izboru novog partnera i postepeno gradi novu vezu. To može da bude razlog zbog kojeg će novi brak biti uspješniji od prethodnog, ističe naš psiholog. Ovo je samo dio razloga zbog koji se prvi brak znatno češće se završava razvodom, nego drugi.

– Možda i najvažniji razlog je nedostatak iskustva. U prvi brak mnogi ulaze suviše mladi, kada još nisu formirani kao zrele ličnosti i ne znaju šta očekuju od života, ne znaju šta traže od sebe, a kamoli od partnera. Zato nisu u stanju da odrede odnose sa porodicama iz kojih dolaze i usklade ih sa zahtjevima bračnog i porodičnog života. Za svoj razvod, kasnije obično optužuju partnera ili rodbinu koja im se mešala u brak. A, rodbina se u stvari "miješa" onoliko koliko joj se dozvoli - tvrdi naša sagovornica.

Čak i partneri koji su se na početku braka silno voljeli, često dođu u situaciju da moraju da se razvedu. – To se dešava zato što oni često ne razdvajaju ljubav od zaljubljenosti. Ljubav je potreba da nekoga volimo, brinemo o njemu, da ga poštujemo i staramo se o njegovom blagostanju. A, kada smo zaljubljeni, idealizujemo voljenu osobu. Brak zasnovan na ljubavi može da potraje, dok onaj u koji se ulazi zaslijepljeno i zaljubljeno, ima veće šanse za neuspjeh - kaže dr Vuksanović. Ipak, postoji opasnost da se sa izborom drugog supružnika napravi ista greška kao i sa prvim, jer nas obično privlači isti tip partnera. - Svi u sebi nosimo sliku, arhetip, našeg idealnog partnera. Često toga nismo ni svjesni, iako naši partneri uglavnom imaju nešto zajedničko. Nesvjesno težimo ka osobama koje liče na naše roditelje. Većina i poznaje osobe, čiji su prethodni i sadašnji partner slični i fizički i po osobinama ličnosti – podsjeća naša sagovornica. Postavlja se pitanje koliko razlozi neuspjeha prethodnog utiču na odluku o ulasku u drugi brak? Izuzetno loš brak, težak i bolan razvod, otežaće odluku o ulasku u novi brak ili vezu, naglašava dr Vuksanović.

- Nevjerstvo, laž i neiskrenost iz prethodnog braka, dovode do pojačanog nepovjerenja i opreza prilikom ulaska u novu vezu. Ako onaj ko ulazi u drugi brak nije sagledao uzroke propasti prethodnog braka, ako nije korigovao svoje stavove, očekivanja i ponašanje koji su doprinijeli neuspjehu braka, ako nije sazrio, velika je vjerovatnoća da će ponoviti greške iz prvog braka. Osobe koje stupe u drugi brak, otvorenije su prema partneru i mnogo više komuniciraju s njim, odnose se prema njemu s više poštovanja i češće uvažavaju njegovo mišljenje. - Ako su sazrijevale, rasle i razvijale se u prethodnom braku ili partnerskoj vezi, usvojiće promjene u svom ponašanju koje je dovelo do neuspjeha u prethodnoj vezi. Potreba da novi brak ili nova veza uspije, popraviće kvalitet partnerske komunikacije - tvrdi dr Vuksanović. Ako je u prethodnoj vezi bilo nedorečenosti, neiskrenosti, netolerantnosti i laži, u novoj će se njegovati otvorenost, veća tolerancija i uvažavanje mišljenja, pa i ličnosti onog drugog. Stiče se utisak da su žene opreznije od muškaraca, teže se odlučuju za drugi brak. - Poslije razvoda, djeca češće ostaju da žive s majkom nego s ocem. Svaka majka prvenstveno se stara o dobrobiti svoje djece, ona su joj na prvom mjestu i razumljiv je njen strah da nov brak može loše da se odrazi na djecu. Pita se kako će njen novi partner prihvatiti djecu, ali i kako će djeca prihvatiti novog partnera.

Muškarci koji ne žive s djecom ne opterećuju se toliko ovim pitanjima. Oni koji su ostali da žive sa djecom poslije razvoda, a pogotovo poslije smrti svoje partnerke, pored potrebe da imaju partnera za zajednički život, žene se i zbog „ženske ruke u kući“. Mnogi supružnici u drugom braku imaju i osjećaj krivice zato što njihovo dijete ima novog "tatu" ili "mamu", pa ne znaju kako da se postave u novonastaloj situaciji. - Osjećanje krivice je vrlo često pratilac zasnivanja novog braka. Kao što mora da objasni djetetu da ljubav prema njemu neće biti manja zato što roditelj ima drugog emotivnog partnera, roditelj mora to da objasni i sebi. Mora da prihvati realnost da je ljubav prema djetetu nedjeljiva i da je drugačija od ljubavi prema partneru. Jer, samo je ljubav veća kada se dijeli. Roditelj ima pravo na svoj emotivni život odvojen od djeteta - ističe sagovornica "Života plus". - On time ne ugrožava roditeljsku ulogu, ukoliko se naravno radi o zreloj osobi koja neće zanemarivati dijete. I razvedeni roditelj i svako drugi ko je na bilo koji način ostao bez svog partnera i dalje ima pravo da osjeća, da želi nekoga, da ima svoje potrebe, svoju privatnost, emocionalnu i socijalnu ostvarenost. Mnogi roditelji griješe što dozvoljavaju djetetu da ima kontrolu nad njihovim životom i da egoistično čuva roditelja samo za sebe. Svaki roditelj koji stupa u nov brak želi da njegovo dijete što bezbolnije prihvati tu novu situaciju. Ipak, ne može se očekivati da mališani uvijek s oduševljenjem prihvate novonastalu situaciju. Sa novim "tatom" ili novom "mamom" djeca bi trebalo da se upoznaju postepeno i oprezno. Nikako ih tako ne predstavljajte mališanima, ako niste sigurni da ste pronašli novog životnog partnera.

Tek kad je emotivna veza stabilna, ako postoji emocionalna sigurnost i povjerenje u osobu s kojom se želi zajednički život, o njoj treba obavijestiti i dijete. U novom braku roditelj treba da i dalje zadrži svoju ulogu i funkcije, da odlazi na roditeljske sastanke, da donosi odluke koje su bitne za dijete i njegov svakodnevni život i da što manje remeti uobičajene navike i rituale, pogotovo kada se radi o manjoj djeci. Dijete treba da bude sigurno u ljubav svog roditelja, da ta ljubav neće biti manja niti drugačija zbog ulaska novog partnera u život roditelja - zaključuje naša sagovornica.

RAZLIKA U GODINAMA (NI)JE BITNA

- Rijeđe se sreću parovi u kojima je žena starija od muškarca, a češće se muškarci žene mlađim partnerkama. To je stvar naše kulture i tradicije. Razlika u godinama u nekim razumnim granicama nije bitna, ali razlika od nekoliko decenija nije baš prirodna. Ipak, za uspjeh veze ili braka, najvažniji su prava ljubav, poštovanje, tolerancija, slični stavovi, vrijednosti i interesovanja - kaže naša sagovornica.

PLAŠE SE OSUDE OKOLINE

- Ponekad se drugi brak ne razvodi, iako je neuspješan. Onaj ko nije uspio ni u prvom ni u drugom braku, počinje da se osjeća nekompetentnim, nesposobnim za brak, a istovremeno se plaši osude okoline zbog ponovnog razvoda - objašnjava dr Vuksanović.

NOV "TATA" I NOVA "MAMA"

- Osoba u drugom braku trebalo bi da se postavi prijateljski prema partnerovom djetetu, a ne kao njegov drugi ili nov "tata" ili nova "mama". Ako kvalitetno provode zajedničko vrijeme, ako mu bude prijatelj i podrška, dijete će shvatiti da je dobilo novog prijatelja. U svakom slučaju, potrebno je mnogo strpljenja i takta, mnogo dobre volje i želje da nova zajednica uspije i da u zajedničkom životu bude više zadovoljstva i tolerancije – smatra sagovornica „Života plus“.

PORODICA JE POTREBA

Šta je presudno za stupanje u drugi brak? - Najčešće je to potreba da se bude s nekim, da se s njim dijeli život. Prirodna je potreba da se s nekim dijeli ljubav, odgovornost i zajedništvo, da se u porodici podižu i njeguju djeca, da ijela porodica zajedno raste, razvija se i napreduje. Bračna veza ima sasvim novi kvalitet u odnosu na naše veze sa roditeljima, braćom i sestrama i sa prijateljima. Ove veze nikada ne mogu da zamijene partnersku vezu – ističe dr Mirjana Vuksanović.