Spomenik Stefanu Nemanji Banjaluka je dobila na poklon, prvi je ikada postavljen u cijeloj Republici Srpskoj, i nisam očekivao da će tako biti zanemaren, kaže njegov autor vajar Ljubomir Šćepanović.
Nakon informacija da parkić oko spomenika Stefanu Nemanji, jedno od najljepših znamenja u gradu, zbog korova izgleda veoma zapušteno, oglasio se i njegov autor. Kaže da je bio iznenađen viješću, jer nije očekivao da će obilježje biti zanemareno.
- Imao sam dobru saradnju sa svima koji su nas primili u vrijeme kada je spomenik postavljen i iznanadio me takav odnos prema obilježju – kaže Šćepanović.
Posebno je zatečen informacijom da se svi ostali spomenici lijepo održavaju, a ispred ovoga je gotovo cijelo tlo prekriveno travom.
Bistu Stefana Nemanje je izvajao na molbu novosadskog Fonda „Dostojanstvo“, dane je provodio u Banjaluci dok park nije uređen i bista postavljena, i za ovo obilježje je emotivno vezan.
- Bio sam prisutan dok je park uređivan, razgovarao sam sa prolaznicima, pitao ih kako bi željeli da izgleda budući spomenik i park oko njega. Njihov jedini zahtjev je bio da ne posječemo brezu koja tu raste. Naravno da to nismo uradili, jer niko živ nema pravo da posheče tako staro drvo – rekao je Šćepanović i dodao da su se spomenik i breza lijepo sjedinili u cjelinu, te bi sada to sve trebalo urediti da prolaznicima bude ugodno i za sjesti i odmoriti se tu.
U nadležnom preduzeću koje održava zelenilo u gradu tvrde da su od grada dobili naređenje da očiste okolinu spomenika i da je to stavljeno u plan rada.
Građani su reagovali zbog zapuštenog spomenika jer smatraju da je šteta da tako lijepo i značajno obilježje u samom centru grada i pored Muzeja koji posećuju i turisti, izgleda ružno.
Spomenik Stefanu Nemanji otkriven je prije tri godine i na taj način je obilježeno 900 godina od njegovog rođenja. Republici Srpskoj ga je poklonio novosadski fond „Dostojanstvo“, čiji je osnivač Organizacija „Treća Srbija“.
Bista odraz hrabrosti
Ljubomir Šćepanović kaže da je trebalo mnogo hrabrosti da se napravi spomenik Stefanu Nemanji zbog mogućih negativnih reakcija onih koji se suprotstavljaju našoj srpskoj zajednici, ali mu je to bio i izazov. Vajanje je trajalo oko tri meseca, a još mesec i po je bilo potrebno da se spomenik izlije u bronzi.
– Moj zahtjev naručiocima spomenika je bio da mi dozvole da odem na Hilandar, po blagoslov igumana Metodija, što sam i učinio. Bisti sam zatim dodao i elemente koji nisu konvencionalni, ali su svojstveni Nemanji kakav je bio za života i kako ga ljudi doživljavaju u svojim srcima – rekao je Šćepanović.
