U dalekoj prošlosti dan na Zemlji trajao je 19 sati, a ne kao sada - 24 sata, navode naučnici.
Razlog kraćeg trajanja dana bio je položaj Mjeseca, koji je tada bio bliže Zemlji.
Geofizičar Instituta za geologiju i geofiziku Kineske akademije nauka Ros Mičel objašnjava da je Mjesec, vremenom, "ukrao" Zemljinu energiju rotacije kako bi se pokrenuo više prema orbiti, odnosno dalje od Zemlje.
Mičel je vodeći autor studije posvećene dužini dana, koja je objavljena u naučnom časopisu "Nejčer geosajens".
Dan je trajao 19 sati prije jedne do dvije milijarde godina, objašnjava on.
Uv Kiršer, koautor studije i saradnik australijskog Univerziteta "Kurtin", ističe da "većina modela Zemljine rotacije ukazuju na to da je dužina dana u prošlosti bila kraća".
Dužina dana može se odrediti ciklostratigrafijom - to je geološka metoda kod koje se ritmički sedimentni slojevi koriste za otkrivanje astronomskih "Milankovićevih ciklusa", koji ukazuju kako promjene u Zemljinoj orbiti i rotaciji utiču na klimu.
Milutin Milanković srpski bio je naučnik i jedan od najvećih svjetskih klimatologa.
"Dva `Milankovićeva ciklusa` - precesija i nagib - povezani su sa osciliranjem i nagibom Zemljine rotacije u svemiru. Brža rotacija Zemlje u prošlosti uočljiva je u periodu kraće precesije i nagiba", objašnjava Kiršer.
