Krajem 19. vijeka počele su da se javljaju brojne teorije o tome šta izaziva taj osjećaj deža vi, što na francuskom znači „već viđeno“. Mnogi su pretpostavljali da ovaj osjećaj nastaje kao posljedica mentalne disfunkcije ili neke vrste problema sa mozgom.

Po nekima je to bilo privremeno "iskakanje" u inače normalnom funkcionisanju ljudskog pamćenja. Međutim, ova tema je tek nedavno dospjela u oblast nauke, napominje dr En Kliri, profesorka kognitivne psihologije sa Univerziteta u Koloradu.

Od paranormalnog do naučnog

Početkom ovog milenijuma, naučnik Alan Braun odlučio je da izvrši pregled svega što su istraživači pisali o deža vi efektu do sada. Većina tekstova do kojih je došao imala je prizvuk paranormalnog, nečeg što je imalo veze sa natprirodnim - poput sjećanja na događaje iz prethodnog života ili neobjašnjivih psihičkih sposobnosti. No, takođe je pronašao i istraživanja u kojima su ispitivani obični ljudi o svojim iskustvima deža vi efekta. Iz ovih radova Braun je uspio da izvuče neke osnovne nalaze o ovom fenomenu.

Na primjer, Braun je ustanovio da otprilike dvije trećine ljudi doživi ovaj osjećaj u nekom trenutku svog života. Utvrdio je da je najčešći pokretač scena ili mjesto, a na trećem mjestu kao okidač je razgovor. U medicinskoj literaturi pak, pronašao je navode o mogućoj povezanosti deža vi efekta i neke vrste napada u mozgu.

Rad Alana Brauna poslužio je kao podsticaj naučnicima da osmisle eksperimente za istraživanje efekta već viđenog.

Testiranje u psihološkoj laboratoriji

Podstaknuta Braunovim radom, profesorka Kliri i njen istraživački tim je počeo da sprovodi eksperimente sa ciljem testiranja određene hipoteze o mogućim mehanizmima koji izazivaju deža vi efekat. Istražili su skoro vijekovima staru hipotezu da se deža vi javlja kada postoji prostorna sličnost između trenutne scene i scene koja je već doživljena, ali zaboravljena. Psiholozi su ovo nazvali hipotezom geštalt familijarnosti.

Na primjer, zamislite da prolazite pored jedinice za intenzivnu njegu u bolnici na putu da posjetiti bolesnog prijatelja. Iako nikada ranije niste bili u ovoj bolnici, zatečeni ste osjećajem koji imate. Osnovni uzrok za ovo iskustvo već viđenog mogao bi biti to što postavka scene, uključujući izgled namještaja i određenih predmeta unutar tog prostora, ima isti raspored kao neka druga situacija koju ste doživjeli u prošlosti.

Možda je način na koji je bolnička jedinica opremljena - namještaj, stvari na pultu, način na koji se ulazi u hodnik - isti kao što su bili postavljeni stolovi i namještaj u hodniku škole kada ste bili na priredbi za prvake godinu dana ranije. Prema hipotezi o geštalt familijarnosti, ako vam ne padne na pamet ta prethodna situacija sa sličnim rasporedom kao sadašnja, možda ćete imati jak osećaj bliskosti sa trenutnom situacijom.

Virtuelna stvarnost za testiranje hipoteze

Da bi istražio ovu ideju u laboratoriji, tim profesorke Kliri je koristio virtuelnu stvarnost da postavi ispitanike u određene scene. Ovo im je omogućilo da manipulišu okruženjima u kojima su se ispitanici našli - pojedine scene su imale isti prostorni raspored, a inače su bile potpuno različite situacije.

Kao što su i pretpostavili, postojala je veća vjerovatnoća da će se pojaviti efekat već viđenog kada su ispitanicima prikazane scene sa istim prostornim rasporedom elemenata kao u ranijim scenama koje su gledali, ali ih se nisu sjećali.

Ovo istraživanje upućuje na zaključak da je jedan od faktora koji doprinosi efektu deža vi može biti prostorna sličnost nove scene sa onom u sjećanju koja se u ovom trenutku ne može svjesno prizvati, prenosi RTS.

Međutim, to ne znači da je prostorna sličnost jedini uzrok. Vrlo je vjerovatno da mnogi faktori mogu doprinijeti onome što scenu ili situaciju čini poznatim. U toku su dodatna istraživanja kako bi se istražili dodatni mogući faktori koji su u igri u ovom misterioznom fenomenu.

(Foto: Pixabay)