Proslavljeni režiser istakao je na promociji da je jedan od razloga da napiše ovu knjigu bio i taj što mu se činilo da su Srbi "ostali dužni mnogo" austrijskom nobelovcu Peteru Handkeu.

"Knjiga je nastala kao, ne odgovor drugoj Srbiji, nego kao moja potreba da se odužimo čovjeku koji nas je zadužio, a činilo mi se da to nismo baš učinili na najbolji način", rekao je Kusturica.

On je ocijenio da je ova knjiga možda najzanimljivija po tome što se kreće između utiska o novinskom članku, dnevničkom zapisu, fikciji i svemu onome što je bilo prisutno u filmovima koji su "u stanju da vas uhvate za grkljan".

"Srećan sam što je knjiga uspjela na tragu ideje Dostojevskog o tome da ne treba priče izmišljati nego se treba bazirati na onome što se stvarno desilo i što je jedan lični doživljaj odlaska na dodjelu Nobelove nagrade i što je taj doživljaj bio centralna linija razvoja ove knjige", rekao je Kusturica.

Režiser je naveo i da je jedna od ideja u knjizi srodnost između njega i Handkea koja počiva na ideji o pravdoljubivosti.

"Meni je drago što je ta srodnost ostvarena na ideji da između njega i Maradone postoji sličnost u tome što je on razumio Slobodana Miloševića. I mnogi Srbi ga danas razumiju, a Maradona je bio u jednom trenutku od pomoći i Čavezu i Kastru. To je ideja o pravdoljubivosti koja je vanvremenska", rekao je Kusturica.

On je rekao da postoje mnogi koji osporavaju da reditelji mogu da pišu.

"Rekao bih da je ideja da se stvara cjelovitost zajednička svim umjetnostima, a samo je pitanje do koje mjere može da se dosegne ili do koje tačke čovjek može da svoju umjetnost eksponira kao književnost", rekao je Kusturica.

Na promociji su govorili i profesor Milo Lompar, književnik Goran Gocić i upravnik Narodne biblioteke Srbije Vladimir Pištalo, koji je istakao da je Kusturica jedinstven režiser čiji filmovi imaju moć da gledaoce "uhvate za grkljan".

Emir Kusturica je za ovu knjigu početkom godine ovjenčan nagradom "Dejan Medaković".