Srpski režiser

Kusturica: Ne pripadam progresivističkom haosu

  • Izvor: Srna
  • 02.09.2022.09:39

Proslavljeni srpski režiser Emir Kusturica izjavio je da se danas ne postaje pisac tako što dobro pišeš, već tako što te neko sa lansirne rampe baci, pa gdje završiš, ističući da ne pripada tom progresivističkom haosu.

Kusturica je, kao specijalni gost na sinoćnjoj književnoj tribini u Biblioteci grada Beograda, rekao da umjetnost ne pripada tržišnoj ekonomiji, nego je terapijski put i njen najviši smisao.

Prema njegovima riječima, književnost je dio percepcije koja umjetnost stavlja na mjesto na kome je moguće zaustaviti vrijeme.

"Jer tada ulazimo u fikciju koja nas jednostavno, kao što u knjizi piše za film, kada se ugase svjetla i krene projekcija prestaje da teče vrijeme", rekao je Kusturica, koji je na poklon od Biblioteke grada Beograda dobio počasnu člansku kartu.

Kusturica je govorio i o svojim počecima u pisanju, stvaraocima koji su ostavili trag tokom njegovog odrastanja kao što su ruski pisci Anton Čehov, Fjodor Dostojevski, Nikolaj Gogolj, ali i nobelovac Peter Handke, junak njegove posljednje knjige "Vidiš li da ne vidim".

"Postoji jedno biološko vrijeme koje je manje važno jer svakako teče, ali to perceptivno vrijeme, to je vrijeme koje kosmonauta spase od protoka koji mu donosi sve bliža smrt. Literatura i književnost čine da se upravo taj trenutak zaustavi", naveo je Kusturica.

On se prisjetio kako je, po majčinom savjetu, 30 dana ujutro i uveče pio po jednu kašiku ribljeg ulja jer je "najbolje za kosti", te ocijenio da ko je to izdržao, onda je spreman za svaku vrstu umjetnosti.

"To riblje ulje je u mom slučaju možda bio jedini ozbiljni razlog zašto sam se bavio umjetnošću. Danas je to malo sve skupa drukčije. Ko ne zna - radi filmove, ko je poznat - piše knjige, i to se nekako sve izmiješalo u taj novi progresivistički haos kome ja ne pripadam", rekao je Kusturica.

Kusturica smatra da on svojom težinom pripada prošlom vijeku u kome su dostignuti najviši ideali kod Čehova, Gogolja, Dostojevskog, ali i kod nekih današnjih pisaca.

Za posljednju knjigu "Vidiš li da ne vidim", on kaže da je presudno bilo njegovo putovanje u Stokholm kada je Nobelovu nagradu dobio Handke, koji je odbijao da pripada bilo kakvom mejnstrimu, ali na kraju trijumfovao više kao literarni junak, nego kao živi čovjek.

"Ta vrsta biografije koja čovjeka koji se čvrsto drži margine i nečeg što je nama darovao, a to je pripadnost jednoj vrsti nesreće u koju smo bili ubačeni zbog NATO pakta i velikih sila... Handke je sjeo u isti taj voz i putovao sa nama i učinio da sve bude oštrije rečeno nego što bi nekadašnji radikali govorili. I desilo se sve obrnuto kao u dobrom filmu ili romanu da takav čovjek dobije Nobela", rekao je Kusturica.

Podsjetivši na Handkeovu rečenicu da "u racionalnosti nema vjere i religioznosti, ali zato u božanskom drhtaju postoji sve to što pokriva čovjekov emocionalni svijet", on je istakao da je upravo ta misao jedna od ključnih zbog koje je bolje počeo da razumije svoju religioznost.

"U racionalnosti je nema i ne možeš da je nađeš, ali je ima u božanskom drhtaju, a taj drhtaj svi osjećamo kada se zaljubljujemo u nekoga ko vas svojim zračenjem zapravo drži u tom magnetnom polju onoliko koliko želi", istakao je Kusturica.

Učešćem Kusturice na književnoj tribini u Biblioteci grada Beograda završena je ovogodišnja manifestacija "Ljetni plato" tokom koje su se ispred ove biblioteke kod Kalemegdana održavali razgovori sa književnicima.  

Tagovi: