Srpski glumac umro je u 18.30 časova.

Beogradsko dramsko pozorište oprostilo se od glumca preko društvenih mreža potresnom porukom:

"Danas je u Beogradu preminuo prvak našeg pozorišta Marko Živić. Hvala mu za sve i večna mu slava. Dragi Marko, zauvijek ćeš biti sa nama."

Živić je tri nedjelje na bolničkom liječenju, prije nedjelju dana je kiseonik primao preko maske, a sada je preminuo.

Stanje Marka Živića juče se naglo pogoršalo, iako je sve vrijeme njegovo opšte stanje smatrano veoma lošim.

"Izuzetno je slab i nije dobro. Stanje je veoma, veoma loše", potvrđeno je juče za Telegraf u KBC Dr "Dragiša Mišović".

Podsjetimo, Živić je već nešto više od dvije nedjelje u pomenutoj bolnici. Prije toga je iz iste bio pušten na kućno liječenje, nakon zarazavanja korona virusom, ali se vratio nakon pogoršanja zdravstvenog stanja.

5. oktobra, Markovo stanje sa plućima bilo je bolje.

"I dalje ima obostranu upalu pluća. Stanje sa plućima je trenutno stabilno, ali je teškog opšteg stanja. Prima kiseonik", rekao je tada izvor za "Telegraf Jetset".

Podsjetimo, Marko je 2008. godine imao tešku operaciju karcinoma pankreasa i želuca.

"Potpuno slučajno sam to otkrio. Otišao sam kod akademika dr Predraga Peška, direktora Instituta za bolesti digestivnog trakta, i tako saznao da imam abdomenalni problem, a zatim i bolest jednjaka. Danas imam rez od 15 santimetara, duž grudi i stomaka. Abdomen je zeznut, jer oni odstranjuju šta ne valja, a onda sklapaju šta mogu. Moja operacija je trajala sedam i po sati. Ali sam shvatio da imam dvije opcije: ili da uđem hrabro ili da odustanem. Naravno odmah sam se odlučio za ovu prvu", ispričao je jednom prilikom Živić.

"Sjećam se noći pred operaciju, tad mi je bilo najteže. Gledam kroz prozor, snijeg pada i vidim da nema nazad, nema druge opcije. Onda kreneš da razmišljaš o svemu i svačemu, bože otkud ovo, zašto, ali mislim da mi je pomoglo što sam bio lud u svojoj energiji. Lud da tu trku istrčim", rekao je glumac svojevremeno u emsijij "Preživeli".

Mjesec dana poslije intervencije igrao predstavu

"Sjećam se da me je Dragan Bjelogrlić molio da ne igram predstavu, on je bio vodeći lik. Htio je sve da otkaže ali ja sam bio uporan. Čak su mi roditelji zvali hirurga i pitali: 'Je l’ može on da se smiri', a on im je samo rekao: 'Ne. Ako se smiri, opet će upasti u loše stanje, neka ga, to je njegov način da se sa svim izbori'. I tako je i bilo, poslije te predstave sam se osjećao nevjerovatno, iako sam imao svježe rezove i nosio zavoje", ispričao je tada glumac.

Tokom svog oporavka vedrim duhom vrlo često bodrio i ostale bolesnike, mahom one koji su posustali u borbi za život.

"Zvali su me često iz klinike da pshički dižem pacijente tamo. Išao sam da ih zasmijavam i vjerujem da sam nekome i pomogao. Kasnije sam postao maskota cijelog odjeljenja. Tako je bilo i dok sam sam ležao u bolnici. Desi se da padneš mentalno u toku noći jer dnevno primaš 6 ili 8 infuzija, a jedna kaplje 2 sata. Noću plačeš jer si vezan za krevet, ali sam ustajao, šetao hodnikom i glumio Rokija Balbou. Boli te sve, ali ja sam glumio da boksujem sa nekim. Pacijenti su izlazili da me gledaju, smijali se, navijali. Moraš nekako da se iščupaš iz toga. Recidivi obično stignu kasnije nakon tih stresnih situacija, imao sam trenutak da kažem sebi ne mogu više, ali sam gurao kao buldožer, iako nisam imao snage", rekao je Živić tada.