Naslage leda su pronađene na sjevernom i južnom polu Mjeseca, i vjerovatno su drevnog porijekla. Za pronalazak je zaslužna indijska misija - Čandrajan 1, čiji su instrumenti istraživali Mjesec između 2008. i 2009. godine. 

Rezultati misije objavljeni su u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS). 

Distribucija naslaga leda je nejednaka. Na južnom polu većina leda je koncentrisana u kraterima, dok je na sjevernom polu led rijeđi i rasprostranjeniji. Indijska misija je koristila uređaj za mapiranje minerala M3 i identifikovala tri specifičnosti leda na površini Mjeseca. 

M3 nije samo zabilježio refleksiju leda, već je direktno izmjerio način na koji molekuli leda apsorbuju infracrvenu svjetlost. To znači da mogu da se zabilježe razlike između agregatnih stanja.

In the darkest and coldest parts of the Moon's poles, ice deposits have been found. At the southern pole, most of the ice is concentrated at lunar craters, while the northern pole’s ice is more widely, but sparsely spread. More on this @NASAMoon discovery: https://t.co/kvjPbMrEWK pic.twitter.com/ZkVFyKrOB6

— NASA (@NASA) August 20, 2018

Temperature na Mjesecu danju mogu da dostignu i 100 stepeni, zbog čega na Mjesecu uslovi za površinski led nisu povoljni. Međutim, nagib Mjesečeve ose iznosi 1,54 stepena, pa na Mjesečevim polovima postoje mjesta bez dnevne svjetlosti. 

Naučnici procjenjuju da temperatura u trajno zasjenjenim kraterima na Mjesečevim polovima ne prelazi -157 stepeni, što kroz duža razdoblja dovodi do stvaranja postojanih ledenih naslaga. Rezultati misije potvrđuju ranije indirektne detekcije površinskog leda na južnom polu Mjeseca. 

Međutim, ti rezultati nisu nužno dokazivali prisutnost leda. Ako postoji dovoljno leda na površini, u nekoliko prvih milimetara, voda bi mogla da bude dostupna kao resurs za buduće misije ljudi na Mjesec. Površinski je led pronađen i na drugim tijelima Sunčevog sistema, na sjevernom polu Merkura i na patuljastoj planeti Cerera, navodi Bi-Bi-Si.