Mjesec dana masaže stopala i razgovora o osjećajima, pranja suđa i gledanja filmova po njenom izboru, ideja je kojoj se autor 'smije' već nekoliko godina.

Ovakav eksperiment je, kaže, zapravo prilično dobra ideja. Osim toga, moglo bi biti i otkriće.

"Omogućiće mi da istražim škakljivu dinamiku moći modernog američkog braka. Kad sam rekao Džuli za operaciju 'Idealni muž', poskočila je od sreće. Ne govorim metaforički. Skakutala je po dnevnoj sobi, pljeskajući rukama", kaže Džejkobs, prenosi "24sata.hr".

Kada je isto rekao prijateljima, svi su se našalili na isti način pitajući ga po čemu se to razlikuje od svakog drugog mjeseca u posljednjih osam godina...

"Džuli je, na neki način, već izvršna direktorica naše porodice. Budući da sam je svojim eksperimentima, zbog posla, izložio takvim mukama, sklon sam joj se povinovati u većini drugih stvari, u putovanju, hrani, odjeći. Posebno odjeći. Užasno se oblačim. Moja jedina dva kriterijuma za odjeću su da je mekana i široka", objašnjava.

Metaforički rečeno, Džuli nosi hlače u njihovoj porodici, prema riječima autora. Ali ovaj mjesec je odlučio, kako kaže, oprati te hlače i ispeglati ih. Biće poput gejše u svojoj poslušnosti. Neće misliti ni na što drugo osim na njezinu sreću.

"Ja ću preuzeti njene poslove. Biću poput 'poslušne' žene iz osamnaestog vijeka mojoj ženi iz 21. vijeka. Ipak bih trebao nešto priznati, dio mog plana je da budem toliko popustljiv da ona vidi da to nije ono što želi. Naučiće cijeniti moju povremenu nepokornost. To je ionako bio plan", objašnjava Džejkobs.

Nekoliko dana prije nego je počeo, zamolio je Džuli da mu kaže neke stvari koje želi od njega, tokom tog mjeseca.

"Pa, počnimo s krevetom. Ne tjeraj me na ivicu kreveta sa svojih šest jastuka. Nemoj me probuditi kad dođeš noću koristeći svoj BlackBerry kao svjetiljku i obasjavati mi njime lice. I filmovi. Nema razgovora tokom filmova. Nema gledanja u mene tokom tužnih dijelova da vidiš plačem li", počela je Džuli.

Bilo mu je malo uznemirujuće čuti ovu rijeku manjih pritužbi od nje. Jedna za drugom, bez pauze, s jedne teme na drugu.

"Nema kupovine prvog voća koje vidiš u trgovini. Nema bacanja hrane. Ako dečki nešto ne pojedu, zamotajte to i ostavite za sljedeći obrok. Nema ostavljanja knjiga u nasumičnim hrpama po stanu", nizala je.

Nema ismijavanja njene porodice. Ako postavi jednostavno pitanje, traži i jednostavan odgovor na njega, bez puno filozofiranja. Mora i na spavanje u pristojno vrijeme da ne bude poput zombija ujutro...

"Budi upućeniji u naše finansije. Nema ni vraćanja stvari u hladnjak ako je preostalo samo malo, malo...", nastavljala je.

To je trajalo i trajalo, njen popis.

"Je li joj moć već udarila u glavu ili je sa mnom neobično teško živjeti... Mora da sam izgledao kao da sam dobio hitac u čelo jer se Džuli omekšala rekavši potom da me voli", priča autor.

Nakon što je sve primio na znanje, počeo je prvo jutro odmah s komplimentom rekavši supruzi da izgleda sjajno. Ubrzo nakon toga, povjerila mu je prvi zadatak, da smisli treći dar koji mogu dati njegovom ocu za rođendan.

Šokirao se, refleks mu je bio da izgovori neku jadnu primjedbu, ali umjesto toga, prihvatio je izazov, bez negodovanja. Brzo je primijetio da kad god Džuli nešto kaže, njegova je zadana postavka svađati se s njom. To, kako kaže, nije otvoreno neprijateljsko prepiranje. To je nježno pariranje. Verbalni jiujitsu.

Ali u isto vrijeme svjestan je da to nije dobro.

"Dovoljno se zaigrano svađamo, a nakon nekoliko godina to prestaje biti zabavno. Moram ponovo pokrenuti mozak. Moram prestati vidjeti razgovor kao niz napadačkih i odbrambenih poteza. Brak nije igra s nultim rezultatom. Ne mora to biti boks. Možda to mogu biti dvije osobe s reketima za badminton koji pokušavaju zadržati lopticu u vazduhu. Provodim dan pokušavajući potisnuti svoje instinkte da sam ja prvi. Za svaku odluku se pitam što bi Džuli htjela", priča Džejkobs.

Kada je na primjer, rezao dinju za doručak sinovima, sjetio se kako se Džuli požalila da je jednom loše i nazubljeno to uradio, ali njega tad nije bilo briga, ali njoj je to važno. Sada. Dakle, uzima oštriji nož i pravi gladak i ravan rez.

"Iskreno govoreći, iscrpljujuće je provjeravati moju unutrašnju Džuli svakih dvadeset sekundi", požalio se.

U stanu je prohladno pa Džuli zavlači ruke pod njegovu majicu da ih zagrije. Jedna Džejkobsu najmanje omiljena njena navika, ali ugrize se brzo za jezik.

Prema jednoj naslovnici časopisa "New York Timesa", žene u prosjeku još uvijek rade dvostruko više poslova u kući od muškaraca, oko 13 do 14 sati. I tu dolazi do 'čudnog' dijela - taj omjer uglavnom vrijedi čak i ako oba supružnika imaju posao s punim radnim vremenom. Još je gori za žene omjer brige za djecu. Mame rade u prosjeku pet puta više s djecom nego tate. To je isti omjer kao prije devedeset godina.

"Uvijek sam mislio da obavljam svoj dio poslova, ili barem više od prosječnog muškarca. Ali samo da budem siguran, zamolio sam Džuli da navede sve poslove u kući koje obavlja. Dugačak je to popis. Ona radi poslove za koje nisam ni znao da postoje. Radiću sve to u kući mjesec dana", odlučan je.

Shvatio je, kako navodi, da je ključ biti 'agresivan', 'proaktivan', poslovnim rječnikom rečeno. Mora biti alfa muž. Ali desetine, i stotine sitnih poslova koji vape da se obave preopteretili su ga. Proveo je dva sata pišući, a ostatak dana pričvršćujući gumbe na ormariće i stavljajući zalutale CD-ove u spremnike...

Pitao se kako Džuli to uspijeva.

"Za dobrobit američkih žena, nadam se da će ovaj eksperiment pokrenuti pokret i da će ga drugi parovi isprobati. Iako, A.J.-jev plan je bio da će mi 'novi' on na kraju dosaditi i da ću moliti da se vrati onaj stari, međutim, to se nije dogodilo. Možda bi se to jednom dogodilo, ali trajalo bi dugo, dugo, dugo...", zaključuje Džuli.

Misli da je i A.J. sad malo više cijeni.

"Kad sam napravila popis svega što radim, za njega je to bilo otkriće. Iskreno vjerujem da je mislio da obavlja gotovo isto koliko i ja u domaćinstvu, da je omjer negdje otprilike 55/45 dok je u stvarnosti to bilo 80/20. Rekla sam mu da će biti teško vratiti se na stari način 80/20 sada kada je neravnoteža tako jasna", ističe ona.

Vjeruje i da je eksperiment bio dobar za njihov brak. Zbog toga A. J. i Džuli shvataju da nije uvijek riječ o velikom gestu. Brak je nakupina malih gestova. Mali su one koje se računaju, prenosi "YourTango".