Od početka drugog mjeseca djetetovog života, noćni san postaje sve pravilniji i može trajati u komadu šest do sedam sati. To znači da se dijete postepeno prestaje buditi za noćni obrok, a i danju je vrijeme sna pravilnije. Obično su to dva perioda kraćeg spavanja prijepodne, dva poslijepodne i jedan dugi noćni san.
Šta stvara teškoće
Dijete s 20 sati sna prelazi na 18 sati. Oko četvrtog mjeseca noćni se san produži i na prve jutarnje sate, a sa šest mjeseci djetetov se san približava ritmu odrasloga i ono spava pretežno noću: obično zaspi oko 20 sati i bez problema spava do sljedećeg jutra.
Nakon šest mjeseci često počinju teškoće sa snom: ili izbijaju mliječni zubići ili se pojavljuje strah od odvajanja od mame, pa dijete spava manje i to 14 do 15 sati na dan. U početku će dijete kad god osjeti potrebu za snom i zaspati. Oko devetog mjeseca to se mijenja. Zbog uzbuđenja, napetosti ili jednostavno zbog želje da bude s vama, dijete uspijeva dugo ostati budno.
Tada mogu početi teškoće sa odlaskom u krevet, a bar polovina sve djece manje će se ili više buniti prije spavanja.
Važno
- Potrudite se da se dijete prije spavanja osjeća vedro, opušteno i voljeno;
- Pridržavajte se svake večeri istih radnji koje najavljuju odlazak na spavanje;
- Ima li dijete neku umirujuću naviku, dopustite mu je;
- Izmislite neki obred koji će poslužiti kao umirujuća navika: slušanje uspavanke, pokrivanje omiljene igračke koja će spavati sa njim ili slično.
(Avaz)
