Oko 350 stanovnika ovog izolovanog mjesta godinama je molilo nadležne da izgrade put koji bi ih povezao sa ostatkom svijeta.

Pošto niko nije uslišio njihove želje, odlučili da stvar uzmu u svoje ruke.

Prvo su prodali stoku i druge potrepštine kako bi sakupili novac i sve što im je potrebno za radove. Potom su izabrali 13 najvještijih i najsnažnijih muškaraca koji su, iako nisu bili inženjeri, obavili nevjerovatan zadatak.

U stijeni su prokopali tunel, a imali su samo ručne alate, poput čekića i macola, strpljenje i upornost. U najtežim fazama rada, napredovali su samo jedan metar na svaka tri dana.

Davne 1977. godine, pet godina poslije početka radova, mještani su prokopali 1,2 kilometra tunela, pet metara visokog i četir metra širokog. Za saobraćaj je otvoren 1. maja 1977. godine.

Svakako, to je bio veoma opasan posao. Jedan radnik je poginuo tokom gradnje, a sam put je dovoljno širok samo za saobraćaj koji bi se odvijao vrlo polako i pažljivo. Mimoilaženje vozila je veoma rizično. Krivine i udubljenja se nalaze na nepridvidivim mestima.

Iako je prvobitna namjera seljana bila da obezbjedi prečicu i olakšaju sebi život, selo je sa ovim tunelom postalo  prava mala turistička atrakcija.

Danas tu postoje odmorišta i hoteli za putnike i planinare.