Sirovina koja se poslije vode najviše troši u svijetu. Pesak je neophodni sastojak svakodnevnog života ljudi, ali zbog sve veće potražnje, sve ga je manje u prirodi, upozoravaju naučnici.
Zbog velike potražnje pijesak može postati ugroženi prirodni resurs.
„Mislimo da pijeska ima svuda. Nikada nismo mislili da ćemo ostati bez njega, ali on polako nestaje na nekim mjestima", rekao je naučnik za klimu iz Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) Paskal Peduci.
Peduci, koji je direktor UNEP-ove baze podataka o globalnim informacijama o resursima u Ženevi u Švajcarskoj, opisao je globalno upravljanje resursima pijeska kao „slona u sobi“.
„Vrijeme je da promjenimo našu percepciju o pijesku“, istakao je Paskal Peduci.
Prema njegovim riječima, upotreba pijeska mogla se mjeriti samo indirektno, pomoću „vrlo, vrlo dobre" korelacije između upotrebe pijeska i cementa.
UN projcenjuju da se godišnje proizvede 4,1 milijarda tona cementa, prije svega u Kini, koja čini skoro 60 odsto današnjeg građevinskog buma.
Statistike pokazuju da je za proizvodnju svake tone cementa potrebno deset tona pijeska. To znači da samo za građevine svijet godišnje potroši 40 do 50 milijardi tona peska. Iznos je dovoljan da se izgradi zid visok 27 metara i širok 27 metara koji se svake godine obavija oko planete.
Upotreba pijeska u svijetu utrostručila se tokom posljednje dvije decenije, djelimično zbog povećane urbanizacije i industrijalizacije.
Ta potrošnja premašuje prirodnu brzinu kojom pijesak nastaje pod uticajem vjetra i vode.
UNEP je i ranije upozoravao na uspješnu „pješčanu mafiju“, rekavši da su poznate grupe građevinara, dilera i biznismena koje posluju u zemljama kao što su Kambodža, Vijetnam, Kenija i Sijera Leone.
