Danas, on je dubuko zakoračio u osmu deceniju života a svoju starost proživljava potpuno sam. Ipak, ovaj vrsni majstor odlučio je da bude human i pokloni sve što je za života stekao, porodici koja bi se doselila da živi sa njim.

"Na moju krsnu slavu, Svetog Tomu sam sam upalio svijeću i prerezao kolač, kako dani prolaze sve manje mogu da radim i krećem se i zato ostatak života ne bih volio da provedem u samoći. Moja supruga, koja je priminula i ja nismo mogli da imamo djece i zato bih sve što imam i sve što sam stekao poklonio jednoj čestitoj porodici koja bi živjela sa mnom u zajednici, a poslije moje smrti sve bi ostalo njima u nasljedstvo", kaže Siniša za RINU.

A ono što ovaj čovjek ima nije uopšte malo, jer se u njegovom dvorištu nalaze dvije kuće i stolarska radionica koja se prostore na čak 540 kvadrata i opremljena je savremenim mašinama.

"Sve sam ulagao u svoj posao i tako proširivao proizvodnju, na ljudima koji dođu samo je da nastave da rade i ako Bog da još više prošire djelatnost, za to imaju sve uslove. Čak sam i ja imao u planu da nadogradim fabriku na preko 1000 kvadratnih metara, ali već sam star i nemam snage, ali zato sam tu da pomognem onom ko hoće i može da radi", kaže ovaj stolar.

Ipak, da bi neko nasljedio i dobio ovaj nesvakidašnji poklon od Siniše, mora da ispunjava dva uslova.

"Da porodica bude poštena i da nikad ne dozvoli da se ugasi slavska svijeća. To je jedino što ja tražim za uzvrat, od onih koji se odluče da žive sa mnom i dobiju sve ono što sam težačkim radom stekao", kaže on.