U Bratuncu je promovisana knjiga "Bratunac-hronika jedne mladosti", autora Željka Prodanovića, bratunačkog profesora koji više od 15 godina živi na Novom Zelandu.

Prodanović je rekao da ova knjiga, koja se sastoji od različitih književnih formi - priča, pjesama i anegdota, nije nastala iz nostalgije za rodnim krajem, da je objavio još jednu knjigu "Feničanski mitovi" u kojoj se bavi istorijom i filozofijom i da su obje nastale iz želje da pokloni nešto rodnom gradu.

"Bratunac je relativno mlad grad i nije bilo materijala da napišem njegovu istoriju. Dio njegove istorije opisao sam kroz priče i ljude koje pamtim iz djetinjstva i tako je nastala ova knjiga-mozaik", naveo je Prodanović tokom sinoćnje promocije u bratunačkom Domu kulture kojoj je prisustvovalo oko 150 ljudi.

Profesor Aleksandar Petrović rekao je da je Željko Prodanović prvi koji piše o ljudima iz Bratunca nakon Đorđa Beatovića, koji je svojevremeno napisao hroniku ovog mjesta.

Petrović kaže da se može pisati o svemu, ali o ljudima, i to stvarnim ljudima, a bez frustracije, bez gnjeva, sa naklonošću i pažnjom nije nimalo lako.

"Čovjek iz riznice svog srca iznosi ono što ima. U ovoj zbirci nalazimo mlinare, brice, prote, begove, splavare, vozače, učitelje i za svakog od njih je vezana neka priča, zapažanje, koje je ostalo u srcu, u duši ovog mladića. Sve te ljude okružuje neka toplina", istakao je Petrović.

Profesor Radmila Vasić rekla je da je autor u ovoj knjizi zapisao mnogo toga.

"Uzmite šaku svježeg pepela ili bilo čega što je prošlo i vidjećete da je to još vatra ili da to može biti. Ovo je suština Željkovog stava o poeziji, književnosti i onog što je ovom knjigom želio da nam poruči", navela je Vasićeva.

Ona je podsjetila na riječi velikog srpskog pjesnika Branka Miljkovića: "U našem životu grad u kojem smo rođeni, čak i kad ga zaboravimo, postoji. Postoji iskra neka koja će ga ponovo vratiti u naša sećanja. Neuništivo je samo ono što se zapiše i ostane kao svedočanstvo jednog vremena".

(Srna)