Te devedesete, zlatne su godine SDS-a. Stranke u kojoj su stvarani temelji državnosti. Dok je tutnjalo na sve strane, 1995. iz krvavog pira pobjedu je odnijela stranka na čelu sa Radovanom Karadžićem. 

Od tada do danas, ako je pitati osnivače stranke, dostojnog lidera poslije Radovana Karadzica i Alekse Buhe, nije bilo. Nakon poraza na izborima devedeset i osme godine, SDS se 2001. godine vratio pobjedom na izborima. 2006. je bila prelomna izborna godina. Od tog poraza SDS se do danas nije oporavio.  

Gdje se griješilo, i ko je stranku poveo u sunovrat? Na to pitanje, brojni članovi, bivši ali i sadašnji odgovaraju gotovo isto.

Počelo je baš te porazne 2006. kada je na čelo stranke došao Mladen Bosić. Za deset godina vladavine, smatraju brojni SDS-ovci, stranku je rascijepio na više dijelova.

Zlatne godine Srpske demokratske stranke, su ostale u godinama prije Mladena Bosića. Tih godina sjeća se i kćerka jednog od osnivača stranke, Sonja Karadžić Jovičević. Za Dosije govori o vremenu kada je SDS imao većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske i kada je nacionalna politika ovo stranci bila primat.

"Ta zasijedanja, te Narodne skupštine su trajale danima, duboko u noć sa vrlo žučnim raspravama, traženjima najboljih rješenja ali tu nikada nije bilo zle krvi, nikada nije bilo ličnih uvreda. Diskutovalo se vrlo emotivno o svim onim stvarima koje su bile bitne za Republiku Srpsku, za narod u Republici Srpskoj. U doba kada su se rješavali oni problemi, one situacije koje sada nisu, hvala Bogu, na dnevnom redu. A to je suštinsk aodbrana, naroda, opstanak naroda, nabavka goriva, nabavka hrane, lijekova. Sve je to tada bilo zaista za onu pravu zaštitu svog našeg stanovništva na teritoriji Republike Srpske, u biti u osnovi", prisjeća se za Dosije Sonja Karadžić Jovičević.

SDS, ovaj danas daleko je od izvorne politike. Poslanici napuštaju skupštinske sjednice kada se glasa o vraćanju nadležnosti Republici Srpskoj. U stranci, kažu pojedini članovi Glavnog odbora, više nema ko da brani nacionalne interese.

"Kad su uvedena ova bonska ovlaštenja sa disciplonovanjem, mnogi su ljudi ostrnjeni, oni koji su mogli da brane interese Srpske Republike i izvorne stavove Srspke demokratske stranke. Dolazile su nove garniture, mislili su da.. počeli su da popuštaju, mislili su da će ih tako neko pohvaliti..i da će SDS ići naprijed dalje. Ja sam više puta izlazio u javnost. Mišljenja sam da nije trebalo mijenjati stavove. Ako kažemo da, ako kažemo da treba razgovor. Uvijek je bio razgovor. Razgovor je doveo do međunarodnoh priznanja Republike Srpske. Razgovor je vodila Srpska demokratska stranka, i znali smo da vodimo. Ali nikada nisam bio za neku podaničku politiku", kaže za Dosije Milovan Cicko Bjelica, načelnik opštine Sokolac.

Baš zbog takve politike, brojni su članovi, osnivači i funkcioneri napustili stranku. SDS je izgubio svoj bastion u Doboju, kada je Obren Petrovic zajedno za cijelim gradskim odborom vratio članske karte SDS-a. Isto se desilo i u Bijeljini.

U proteklih nekoliko godina stranački dres vratili si i brojni poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske, poput Darka Mitrića, Željka Babića, Milana Tubina.

2015. godine stranku je napustio i Nenad Stevandić.

"Nacionalna politika je počela sa SDSom i sa ove strane Drine to j ebila prva nacionlna politika i 50 odsto ljudi je to prihvatilo i tako je stvorena Republika Srpska. Kada su počeli ozbiljni napadi na  Republiku Srpsku i kad se mijenjala geopolitička slika svijeta dok su Srbi bili bez saveznika i prijatelja. Trebalo je imati čvrsta leđa da izdrže tu nacionalnu politiku. Ja sam procijenio da ne mogu to sa svojim kolegama u SDSu koji su se odlučili za neki drugi koncept sa prevelikom kohbaitacijom sa međunarodnom zajednicom koja dolazi sa zapada, a istok još nije bio dovoljno jak. Odlučio sam se da zadržim tu nacionalnu politiku a to nisam mogao.. Mislim da je tu najveća zasluga napuštanje nacionalnoh koncepta gospodina Bosića, da je to jedna kukavički koncept. Da se nizašta ne kandidujete, nikada niste smjeli stati na megdan Dodiku ni nikome. A SDS je bio stranka koja je imala hrabrosti da svima stane na megdan", rekao je za Dosije lider Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić.

A na megdan je SDS stajao i svjetskim moćnicima. Istina je da je međunarodna zajednica u SDS-u ostavila brojne pukotine. Najviše funkcionera SDS-a smijenili su visoki predstavnici. Neke je smijenilo i rukovodstvo stranke, zbog razlike u mišljenjima. Oni koji su otišli, o bivšoj stranci uglavnom ne žele pred kamerama. Sve što nose na duši, uglavnom  pretoče na papir.

"SDS je mijenjao svoje lidere poput poderanih čarapa, i nizao, naročito za vrijeme rukovođenja Mladena Bosića izborne poraze i na lokalnom i na republičkom nivou. Sadašnji SDS je nakon dolaska Bosića na čelo postao politički biznis klub, i kao takav, u godinama nakon toga odnarodio se. Izgubio je  "nacionalno gorivo" i nerijetko realan dodir sa stvarnošću", kaže Dragan Kalinić, bivši predsjenik SDS-a.

"Njihova taktika je to da koristeći se slavnim imenom stranke drže pod emotivnom ucjenom članstvo stranke i da ga tako prisiljavaju da služi njihovim sitnim ličnim interesima, sve znajući da se skoro niti jedan taj član u stranku nikada ne bi upisao inspirisan imenom nekoga od onih koji je sada privatizuju", kaže bivši potpredsjednik SDS-a Ognjen Tadić.

SDS su nakon stranaca, kažu oni koji pamte političke procese, ojadili njeni lideri. Nakon Mladena Bosića, palicu je preuzeo Vukota Govedarica. Ostaće upamćen po desetinama crvenih kartona koje je dodijelio članovima stranke. Danas je na čelu Mirko Šarovic. Čovjek koji je godinama na funkcijama, kažu analitičari, teško može da vodi opozicionu partiju koja živi od stare slave.

"SDS je po nekoj logici trebalo da bude lider opozicije, kao državotvorna stranka itd. Malo po malo ta stranka je išla jednim putem koji je jako loš za nju. Čak je išla i u jednom pravcu nestajanja. Moja teza, ona koju stalno govorim je da velike partije ne mogu da budu male. One moraju ili da se rehabilituju, da se ponovo vrate u samo središte politike. SDS je sada u stanju neke male partije sa velikom istorijskom ulogom ili sa velikim istorijskim zaslugama, ali ne može od toga da se živi. Mirko Šarović je napravio jednu greško što je preuzeo SDS. To je čovjek koji nikada nije bio klasični lider. On je čovjek koji sve vrijeme na vlasti. Od predsjendika izvršnog odbora, predsjednika Republike, ministra. Mirko ŠArović može da bude lider stranke ako je ona dovoljno jaka i ako je ona na vlasti", smatra Vuković.

Oni koji su gradili temelje SDSa, uglavnom su na političkim marginama. Možda zbog javnih kritika ili poziva na razgovor za vladajućim, barem oko važnih nacionalnih tema.

"Nekada lično žalim što uopšte imam bilo kakve veze sa Srpskom demokratskom strankom. Ja to nisma birala.. to je mene.. -Ali ćete ostati do kraja života sigurno. -Aposlutno. U ovoj ili onoj formi ja sam tu dok me žele dok me trebaju. Sigurno sama otići neću. Nažalost znam da ih ima mnogo koji jedva čekaju da odem. Iz nekog razloga, ovaj period o kojem ja govorim nekim ljudim i u SDSu i van SDSa smeta. Rado bi računali istoriju Srpske demokratske stranke od svog dolaska u stranku, od svoje funkcije u toj stranci. Ta stranka postoji od 90. godine. Ma ko šta mislio o tome  i njen aistorija je od momenta njenog rađanja, bez obzira kada se ko uključio", kaže za Dosije Sonja Karadžić Jovičević.

"SDS je odustao od svojih izvornih principa, sada je preuzeo SNSD. Svake izbore ja na to upozoravam. Mene duša boli, srce me boli kada vidim da svake godine sve manje je poslanika. I mi dozvolimo da ljudi vode politiku dijelom u SDSu, i da kvalifikuju određene ljude koji su istinski. Ja imam samo Srpsku demokratsku stranku pored, pred svoje porodice ja imam samo SDS", kaže Milovan Bjelica.

SDS, vječna kuća onih koji su generacijama u ovoj stranci, osnovan je 12 jula 1990. godine. Stranku su osnivali profesori, akademci i oni koji su snažno  širili nacionalni duh u najtežim vremenima za Srbe na ovim prostorima. SDS-danas, smatraju mnogi, samo je blijeda slika onog sto je nekada bio. Od stranke ideala ostalo je samo ime- zlatnim slovima urezano u istoriju Republike Srpske.

Od nebeskih visina, do najdubljeg ponora ili od slave do poraza. Od veličanstvenih pobjeda, do najgorih gubitaka i promašaja. Taj put od vrha do dna prošla je Srpska demokratska stranka. Konfete je zamijenilo blato iz kojeg se najveća opoziciona stranaka u Republici Srpskoj čupa i danas. Brojni su članovi stranke koji se i pitaju, postoje li dovoljno snažne ruke da ovu stranku izvuku iz tog blata.