"Jer bili bi tu turisti ljudi bi prodavali svoje proizvode. Ovo je stočarski kraj, ljudi proizvode sir, kajmak, mlijeko, onda ima voća. bilo  bi tu i rakije da se popije, i svega ponešto. Imaju ljudi siju i bašte, svega ima. Sad ljudi ovdje odgoje tele nemaju kome prodati. Kad bi to bilo, to bi bilo dobro", rekao je Vitomir Čeprkalo.

Rada i Dušan Krivokuća, isto austrijski penzioneri, kažu kad Austrija može imati skijališta može i naša Manjača. Rada je penziju zaradila u turizmu. Ako zatreba radnika, kaže Rada, spremna je priskočiti. 

"Bilo bi mi drago da uspije, da omladina živne da se narod počne vraćati u selo. Evo vidiš ja i djed, vamo jedna baba, dolje jedna baba i više nikoga nema. Ja imam kuću u Banjaluci isto zaključanu. da dođe sreća i taj turizam da krene ja bih odmah iznajmila kuću i dala u najam", rekla je Rada i Krivokuća 

U debelom hladu u Stričićima godišnji odmor provodi i Brane Pajić. U Novi Sad je otišao kao srednjoškolac, ali na Manjaču dolazi svaki mjesec po pet dana. Priča da je i more  zamijenio rodnim krajem, a kada se izgradi skijalište - uživaće punim plućima. 

"Obradovalo me je jako, zato što ova nadmorska visina to i obećava i mislim da će biti pun pogodak", rekao je Brane Pajić.

Već znatiželjno pogledaju stanovnici Manjače prema brdima na kojima je planirana izgradnja skijališta. Sa nestrpljenjem isčekuju prve bagere, mašine i radnike. 

Stanovnici Manjače, posebno Stričića koji su najbliži budućem skijalištu, kažu da je ova višemilionska investicija možda posljednji pokušaj i posljednja nada da se ožive ovi krajevi. Očekuju da bi osim dolaska turista u ove krajeva se moglo vratiti i stanovništvo koje već decenijama odlazi iz ovih krajeva trbuhom za kruhom.