Samo dva kilometra od centra Bihaća nalazi se jedan od najvećih srpskih podzemnih gradova. Nad kostima žrtava, sijali su povrće, organizovali izlete, zatrpavali smećem sve s jednim ciljem - kako bi se zajedno sa njima zakopala i prava istina.
U Garavicama je mučenički stradalo 12.000 civila. Njihova jedina krivica bila je što su Srbi.
"U periodu između dva rata istina je sakrivana, pomalo i zaboravljena, doduše mi potomci koji smo bili bliže ovom mjestu znali smo kakvo je ovo mjesto stradanja.Mjesto koje je od juna do septembra 1941. pretvoreno u podzemni grad. Bihać ostao je bez Srba, od djeteta iz kolijevke do starice od 90 godina", ističe Nebojša Kuštrinović, predsjednik Odbora "Garavice 1941".
Mnogi bihaćki Srbi nisu ni došli do Garavica, skončali su tamo gdje ih je dočekao ustaški nož.
I danas je sraman odnos lokalnih i kantonalnih vlasti prema tom mjestu u Bihaću, što pokazuje zapušteno i oskrnavljeno spomen-obilježje.
Zato Republika Srpska nikada neće dozvoliti da njene žrtve padnu u zaborav, čulo se to danas na obilježavanju.
"Čak 37.000 Srba je bilo prije Drugog svjetsko rata u Bihaću, danas se ne može obuhvatiti ni statistika. To je dio onog famoznog plana da se odavdje Srbi pobiju, rasele ili prekrste. I sada vidimo realizaciju toga, ali od svega toga je najvažnija činjenica da ovdje leže tijela najmanje 14.000 ljudi", rekao je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.
"Republika Srpska ima i narod i teritoriju i institucije i političku volju i hrabrost i smislenost da drugim narodima ne brani, sve ono što za svoj narod traži i neka niko ne misli da će moći da radi u Republici Srpskoj što bi nama zabranio u Garavicama", kaže Nenad Stevandić, predsjednik NSRS.
Ni dan obilježavanja nije mogao proteći bez provokacija. To je jasna poruka Srbima da ni decenijama nakon rata ovdje nisu dobro došli.
Potomcima moramo prenositi istinu o ovom i drugim stradanjima Srba, jer narod koji zaboravi svoju istoriju ona mu se nažalost ponovi.
