Nema šale sa Džokerom, odjeknulo je teniskom planetom 1. aprila 2007. Novak Đoković je sa 19 godina postao najmlađi šampion Majamija i tada je izjavio: “Nadam se da je ovo samo početak”. Više od decenije kasnije, osvajač svih devet mastersa proživljava drugu mladost, još ljepšu, trofejniju i sa istorijske strane mnogo značajniju.
Čak 31. titula na turnirima serije 1.000 nosi emotivnu vrijednost kao prva iz Kibiskejna, jer se srpski teniser pobjedom nad Federerom u Sinsinatiju (6:4, 6:4) domogao jedinog velikog pehara koji mu je nedostajao. Skor 14/14 na grend slemovima, mastersima i ATP finalu nema niko.
- To je definitivno nešto našta ću biti ponosan do kraja života - prešao je masters igricu Novak.
KOMPLEKSAN REKORD
ATP je 1990. uveo devet obaveznih mastersa tokom sezone, a tokom istorije mijenjali su se pojedini gradovi domaćini. Tako je 2009. Madrid na otvorenom zamijenio Hamburg, a Šangaj Madrid u dvorani. Prethodno su među turnirima serije 1.000 bili i Štutgart, odnosno Esen i Stokholm, a sedamdesetih i osamdesetih brojni drugi gradovi. Tako je Ivan Lendl prije samog uspostavljanja sistema 1989. u Stokholmu kompletirao titule u tadašnjim gradovima domaćinima, ali ATP kao “zlatni masters” priznaje samo uspjehe na sedam zvaničnih turnira od 1990.
Osjećaj ne može biti isti kao kompletiranje četiri slema, ali naš as je prošao kroz mali pariski “dežavi”. Čak 12 nastupa u Ohaju mu je bilo potrebno da zatvori krug i na turnirima drugog najvišeg ranga, a silna izgubljena finala budila su u njemu još veći motiv.
- Čitav turnir sam pokušavao da ne razmišljam previše o tome. Činjenicu da mi samo Sinsi fali sam iskoristio kao dodatnu motivaciju, ali nisam bio pod pritiskom. Ali, kada sam osvojio posljednji poen, osjetio sam olakšanje - nije se Đoković osjećao potpunim bez te vaze sa naslikanim teniskim lopticama u akantusovom lišću.
Ona je obično završavala u rukama Federera (čak sedam puta), a petostruki finalista je u šestom pokušaju konačno uspio.
- Bilo je teško ući u meč znajući da sam svaki put izgubio od njega u finalima na ovom terenu. Ali, u isto vrijeme sam se osjećao dobro, jer sam iz meča u meč igrao sve bolje i dizao nivo tenisa. Najbolju partiju sam pružio u najvažnijem trenutku. Zadovoljstvo je bilo deliti teren opet sa Rodžerom, koji je, kao i Rafa, uvek bio važan dio moje evolucije kao igrača. Oni me teraju da igram najbolji tenis, da razmišljam šta treba da uradim da bih bio na tronu.
🏆🏆🏆🏆🏆🏆🏆🏆🏆@DjokerNole has conquered the toughest test in tennis... pic.twitter.com/e2tNhFcMcc
— ATP World Tour (@ATPWorldTour) August 20, 2018
Sa Švajcarcem sad ima međusobni skor 24:22, a pozitivan bilans održao je i protiv Nadala na Vimbldonu - 27:25. Oba rivalstva su obnovljena u periodu velikog Noletovog povratka, što nije slučajnost.
- Baš je čudno što sa Federerom nisam odmjerio snage dvije i po godine. Pred meč sam razmišljao o tome i mislio sam da je prošlo možda godinu dana od posljednjeg duela. Ali, onda sam se sjetio da se od Melburna 2016. nismo sastali. A toliko puta smo igrali u prethodnoj deceniji...
ŠTA NEDOSTAJE
* Rodžer Federer 2 - Monte Karlo i Rim
* Rafael Nadal 3 - Šangaj, Majami i Pariz
* Endi Marej 2 - Indijan Vels i Monte Karlo
Đoković je prvi put dobio Nadala u četvrtfinalu Majamija 2007, a Federera u finalu Rodžers kupa nekoliko mjeseci kasnije. Bila su to njegove prva dvije masters titule, a i dan-danas nema velikih pehara dok ne naiđe na njih dvojicu. Ti okršaji su stvorili od Novaka šampiona i dalje ga stvaraju.
- Pobjeda na Vimbldonu je promijenila mnoge stvari u pristupu Torontu i Sinsinatiju. Imao sam daleko više samopouzdanja i samo mi je trebalo nekoliko mečeva da malo osjetim tvrdu podlogu. Pogotovo ovih jakih duela.
Koliko je teško pokoriti baš sve podloge na svim turnirima, bez obzira na period godine, slabiju ili jaču konkurenciju, najbolje govori statistika njegovih najvećih rivala. “Kralj šljake” nema čak tri mastersa na tvrdoj podlozi (Šangaj, Pariz i Majami), Federeru fale dva na crvenoj - Rim i Monte Karlo, Mareju Indijan Vels i Monte Karlo, a poseban hit je Sten Vavrinka, koji ima više grend slemova nego mastersa (Australijan open, Rolan Garos i Ju-Es open, plus Monte Karlo).
- Teško je porediti ovaj uspjeh sa drugim koje sam postizao u karijeri. Ali, ponosan sam i veoma zadovoljan, ispunjen sam sjajnim emocijama. Pokušavao sam pet puta i nisam uspeo. Ali, nastavio sam da se borim, što me ispunjava više od bilo čega - zaključio je master mastersa.
