Ispovijesti žrtava stižu sa cijelog Balkana. Zajedničko im je jedno-strah. Nije bilo teško ni u Banjaluci pronaći jednu od njih. Zbog straha i da bi zaštitila djecu predomislila se da govori pred našom kamerom bez obzira što bi njen identitet bio sakriven. Sa strahom u očima u banjalučki Centar za socijalni rad stižu svaki dan. Tako je bilo i danas.

"Baš jutros nam je bila žena iz ruralne sredine rekla je da godinama trpi kad sam je pitala  jel ikad prijavljivala, ona je rekla da nije, čak je rekla da mnoge žene u selu trpe, a da ne žele da prijave", kazala je Neda Dragić, psiholog u Centru za socijalni rad Banjaluka.

Zbog straha koje žrtve nose sa sobom teško im je i pružiti pomoć. Zato uglavnom i prećute. Ponekad i one koje se odluče da progovore  odustanu zbog birokratije i posupaka koji predugo traju.

"Nekad u nekim slučajevima ženama ne možemo pomoći,one osutanu, strah im preovlada a nekad prosto u njima klikne i kažu ne mogu više to da trpim,dosta je više", dodaje Dragićeva.

Hrabrosti da prijave nasilje u porodici za 11 mjeseci ove godine imale su 192 osobe na teritoriji Banjaluke. Mnogo manje ih je spovedno u Okružno tužilaštvo. Među onima koji su prijavili nasilje, bilo je i 54 muškarca. Nije rijetkost ni da su nasilnici posjedovali oružje, a neki ga i upotrijebili. 

“Prilikom nasilja u porodici u 13 slučajeva učinilac je posjedovao nelegalno oružje u 2 je upotrijebljeno. Zbog nasilja lišeno je slobode 134 lica,6 je spovedenoo u nadležno tužilaštvo i tri spovedeno nadležnom sudu", kazala je Danijela Mučibabić, portparol PU Banjaluka.

Tviter je pokazao da je mnogo više nasilja nego prijava, a posebno presuda. Ni društvene mreže nisu dostupne svima, pa je brojka sigurno veća. A zašto je to tako možda najbolje ilustruje jedan od tvitova: “ ovo društvo ne vjeruje ni mrtvoj ženi a kamoli živoj”.