„Mi smatramo da smo još uvijek na početku, jer je neki naš plan da tek nakon pet godina da od početka proizvodnje i prodaje našeg prvobitnog proizvoda, soka od ruže, podvučemo neku crtu i da vidimo da li smo na zelenoj grani. Sigurno da je bilo teško da iz nekih drugih, ne drugih nego suprotnih voda, da pređemo u ovo, jer nisam nikada imao  dodirnih tačaka sa poljoprivredom“, kaže Vladimir Milićević.

Radni dan počinje u pet časova dok su ruže i njihov cvijet pune sokova koji su osnova proizvodnje soka. U semberskoj ravnici  uzgaja „damask ružu“, kraljicu svih ruža.

„Što se same ruže tiče, nije zastupljena kod nas, osim za potrebe te neke proizvodnje u prehrambenoj industriji, farmaceutskoj industriji. Na našim prostorima je nema toliko kolio je npr. Ima u Bugarskoj.Na ovom imanju imamo nekih, sada je trenutno nekih 10 dunuma, odnosno 1ha pod ružama i ukupno imamo nekih 9 500“, priča Milićević.

Sok prave po originalnoj recepturi kako su se prije pravili sokovi. Sve je prirodno i bez dodataka, kao i sam uzgoj ruža.

Pored tog cvijeta, na imanju uzgajaju i zovu, a u planu je i nova biljka i novi ukus soka. Ono čemu se raduju jeste i klasifikovanje i dobijanje sertifikata koji bi im potvrdio status proizvođača organske hrane. Imali su i prvi izvoz za Švajcarsku, što im je dalo nadu da svoje proizvode mogu plasirati i na inostrano tržište.