Skoro četvrt vijeka je živjela bez dokumenata i identititeta. Nakon 11 godina borbe Ruskinja po rođenju, Nina Maškarina Kaurinović ima ličnu kartu i pasoš. Sa dobojskom adresom. Prvi je od 70 sličnih slučajeva kod nas koji je riješen.
"Dobila novi život, dobila neku snagu, da sam ja stvarno neka ličnost, uvijek bila u pozadini nikad nisam imala pravo na svoju ličnost", kaže Nina Maškarina Kaurinović.
Rasla je u domu bez roditelja u Jalti. Tamo upoznaje muža sa kojim 70 ih godina prošlog vijeka dolazi u Zagreb. Rat 90-tih dovodi ih u Doboj, surpugov rodni kraj. U ratnom vihoru nije produžila pasoš i gubi rusko državljanstvo.
Izbjeglička legitimacija koju je imala, prestaje da vrijedi, a suprug umire.
"Čim ne prijaviš se na vrijeme gubiš rusko državljanstvo i u međuvremenu Rusija se raspala, tamo gdje sam živjela u Jalti, ona više ne pripada Rusiji nego Ukrajini, i oni su od mene tražili ukrajinsko državljanstvo", dodaje Nina Maškarina Kaurinović.
Borbu pokreće Marliz, humanitarka koja joj je ponudila posao i shvatila da Nina nema dokumenta. Tri godine trebalo im je samoda dokažu da nije Ukrajinka.
"Najteže je bilo da ti ne znaš bukvalno gdje da ideš gdje tražit ja sam slala mejl bukvalno Moskva Kijev Beograd Zagreb, Sarajevo Banjaluka", ističe Marliz van Hofen.
Brojna pisma konzulatima, putovanja u krug urodila su plodom, nakon više od decenije.
Zahvaljujući banjalučkoj kancelariji UNHCR-a, Nina je ostavrila i pravo na penziju. Sada je kaže srećna. U Rusiju ne želi, ali bi zbog prijateljstva i nesebične pomoći Holađanke, voljela da posjeti njen rodni kraj.
