“Teško mi je u pritvoru sam već godinu i po dana. Miješaju mi se događaji iz prošlosti i ne sjećam se dobro“. Ovako se danas sudskom vijeću u Višem sudu u Beogradu požalio Neđeljko Đurović osumnjičeni za ubistvo Miloša Mileusnića, pošto je njegov branilac podnio, pa onda povukao zahtjev da ga pregleda ljekar, jer je u teškom zdravstvenom stanju.
Đurović je potom tražio da se na ročištu zabrani prisustvo javnosti, ali se poslije minut predomislio, jer kako je rekao - misli da će ono što će biti rečeno ići u njegovu korist.
Inače na današnjem suđenju svjedočilo je četvoro svjedoka koji su samo rekli da ostaju pri svojim iskazima datim u istrazi i nisu više širili priču. To je naveo i Đurovićev tetak Mirko Đorđević. On je inače ranije u tužilaštvu ispričao da je tog jutra kada se desilo ubistvo Neđeljko došao kod njih u stan i da je imao povrede na desnoj ruci. Promijenio je čarape, uzeo peškir i njime nešto brisao sa jakne. Taj peškir je zaplijenila policija i na njemu su nađeni tragovi krvi i Đurovićev DNK.
Svjedočila je i djevojka ubijenog Mileusnića Katarina Petrović, koja je skoro kroz plač ispričala da ga je čekala da dođe kod nje i da je on bio divan mladić, kojeg bi svako poželio za druga.
Đurović joj je postavio pitanje da li joj je ranije neko ubijen: rođak, prijatelj ili dečko, ali ga sudija nije dozvolila.
- Zaledila sam se kad mi je postavio pitanje - kazala je poslije Katarina. - Ovdje je sve čisto, on je otišao sa policijom i pokazao im gdje je nož, ali poslije kažu nije bio sa advokatom. Miloša sam čekala, i mislila da se uspavao, a onda je u sedam ujutru kad su mi se na vratima pojavili inspektori krenuo užas. Izgubila sam ne samo momka, već i prijatelja za čitav život. Shvatila sam koliko smo bespomoćni. Vrijeme prolazi, ali bol ne, samo naučimo da živimo sa njim.
UBIO GA DA VIDI KAKAV JE OSEĆAJ
Na sva suđenja dolazi Milošev otac Goran Mileusnić, koji je danas poslije suđenja rekao da je evidentno da je Neđeljko ubio njegovog sina i da sada pokušava da se izvuče:
- Kao da ga je ubio da vidi kakav je to osjećaj, a sad kad treba da bude kažnjen vadi se. Miloša ništa ne može da mi vrati. Sve mi je crno i tužno. Svaki dan bezveze, ne znaš ni što živiš onako prazan sa rupom u grudima. Gledam čovjeka koji mi je ubio sina, slušam njegove laži i razmišljam šta da radim, da ga ubijem, ali to Miloša neće dići iz groba. Očigledno živimo u vremenu kad može svako da vam priđe i iz obesti vas ubije.
