Ivanović je o zvjerstvima u logoru Jasenovac i učešću u proboju govorio za mnoge medije, te sve opisao i u svojoj knjizi "Svedok jasenovačkog pakla".

On je sa 14 godina odveden u Jasenovac iz rodnih Gornjih Podgradaca, u kolonama u kojima su bili brojni civili iz potkozarskog kraja, među kojima djeca, žene i stari.

U Jasenovcu je proveo tri godine, a nakon probija u kojem je učestvovao sa drugim logorašima, vratio se u rodno selo 26. aprila 1945. godine.

U Jasenovcu je stradalo 27 članova njegove porodice.

Ivanoviće je bio učitelj u potkozarskim selima i profesor u srednjoj školi u Zenici.

Proboj jasenovačkih logoraša dogodio se 22. aprila 1945. godine. Tada je oko 600 muškaraca iz logora Ciglana pokušalo proboj, a preživjelo ih je stotinjak. Isti dan počeo je i proboj zatočenika iz Kožare. Od njih 167 spasilo se samo 11.

Sistem koncentracionih logora Jasenovac predstavlja najveće stratište u Drugom svjetskom ratu na teritoriji nekadašnje Jugoslavije.

Međunarodna komisija za istinu o jasenovačkom sistemu hrvatskih koncentracionih logora zaključila je da su Hrvati u Jasenovcu i Donjoj Gradini ubili više od 700.000 Srba, 80.000 Roma i 23.000 Jevreja.

Među stradalima za 1.337 dana postojanja logora Jasenovac bilo je više od 20.000 djece.