Čolović je rođen na Božić 1909. godine i bio je osmo dijete u porodici. 

Do penzionisanja je radio kao krojač. Odijela koje je šio bila su na cijeni i razlikovala su se od drugih po kvalitetu i krojačkoj vještini. 

U razgovoru za "Vijesti" prije tri godine, na 106. rođendan, Božo je naveo da nema recept za dugovječnost, ali da se iz njegovih svakodnevnih navika mogao izvući neki zaključak - bio je umjeren u svemu, hrani, piću, tugovanju i radosti, koje su se često smjenjivale u njegovom životu.

Svakog jutra sebi je kuvao čaj, a potom bi prevreo po čašu domaće rakije. Tek onda bi sjeo da doručkuje. 

Do prije par godina sam je kosio dvorište, unosio ugalj i drva, išao u prodavnicu, kod ljekara, na pijacu, a nerijetko bi sjeo za mašinu da nešto prošije. 

Nikome nije dozvoljavao da mu opegla košulju i pantalone, jer je smatrao da to on najbolje radi. 

Odijela i ispeglane bijele košulje bile su njegov glavni odjevni predmeti u kući, u dvorištu ili na nekom drugom mjestu. Šešir je samo dodatno upotpunjivao njegov imidž. 

Prije 17 godina umrla mu je supruga Darinka, sa kojom je imao četvoro djece, dvije kćerke i dva sina. 

Troje je završilo fakultete, a sin Radoje, poznati hirurg, bio je redovni profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu i akademik je SANU. 

Božin otac je živio 107 godina, a i njegova braća su doživjela duboku starost.