Dogodilo se da 1974. godine naša Milica strada mučeničkom smrću, a bila je jedna plemenita duša, poslušna, vrijedna. Imala je sve vrline koje krase čovjeka. Nastradala je, ali za nas je živa i živjeće dok mi postojimo i dokle je svijeta i vijeka.
Ovo je za "Novosti" kazao prota Milan Kostić, brat od strica Milice Kostić (1956), učenice Srednje medicinske škole u Kruševcu, koja je 4. septembra 1974. godine preminula od posljedica pada sa 11. sprata Rubinove kule u Kruševcu. Na prevaru je dva dana ranije odvedena u stan, gdje su četvorica nasilnika, kako je kasnije i dokazano na sudu, imala jasnu namjeru da je napastvuju. Nakon više sati opiranja i molbi, u trenutku kada je ostala sama u sobi, Milica je skočila kroz prozor stana.
Prota Milan primio nas je u dom u Strojincima, kod Brusa, samo nekoliko domaćinstava od rodne kuće njegove sestre Milice. U njoj više niko ne živi. U susjednoj su, poslije smrti Miličinog rođenog brata Milomira, jula prošle godine, ostali snaja i bratanac. Strme potkopaoničke staze ukazuju na volju hrabre učenice da iz malog sela osvoji svijet znanja. Jedina je u porodici, tada pohađala srednju školu.
- Sjećam se njenog poslednjeg odlaska, vidio sam je tog dana, baš odavdje krenula je istim putićem u školu, kao i mnogo puta pre - svjedoči prota Milan. - Majka i otac su je ispraćali u školu. Izgledalo je kao da je slutila da će se nešto desiti, okrenula se prema njima i zaplakala je.
Bila je dobar đak, dodaje naš sagovornik. Možda bi, kaže, završila i Medicinski fakultet, postala ljekar. Voljela je da pomaže drugima, da se druži. Čak tri djevojke su iz porodice Kostić krenule Miličinim putem, postale su medicinske sestre i doktorke, požrtvovane medicinarke.
Priča o Milici ne bi bila cjelovita da se ne istakne njena vjera. Zato odlazimo u Parohijsku crkvu Svetog arhangela Gavrila u susjednom selu Dupci. Tu je u omalenoj bogomolji -brvnari, krštena je 7. maja, samo dve nedelje po rođenju. Liturgija je služena na dan njene smrti.
- Sve ovo što se dogodilo danas je gest našeg nezaborava za nju, njenu dušu, za njen podvig koji je učinila - kaže, za "Novosti", protojerej Vukman Petrović iz Aleksandrovca, koji je služio liturgiju. - Svi znamo da je ona nastradala da bi sačuvala svoju cjelomudrenost i dostojanstvo.
Na groblju u Strojincima održan je parastos. Najbliži srodnici, vernici, školski drugovi bili su na Miličinom grobu kao i prije 46 godina...
KNjIGA I KANONIZACIJA
Poslije skoka kroz prozor iz stana, Milica Kostić je pala pravo na tendu iznad bašte, a potom i na plastičnu stolicu tadašnjeg restorana "Napredak" u Kruševcu. Preminula je dva dana kasnije, ali je smogla dovoljno snage da inspektorima ispriča da se na taj korak odlučila kako bi sačuvala svoju čast. Dan kasnije u Kruševcu su pokrenute nijeme demonstracije sa više hiljada učesnika, a toliko ih je bilo i na sahrani na groblju u Strojincima. Nasilnici su osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora. Milica je, nažalost, bila zaboravljena sve do trenutka kada je studenički arhimandrit Tihon objavio knjigu. Od tada počinju napori za njenu kanonizaciju.
.webp)
.webp)
