Dogodilo se da 1974. godine naša Milica strada mučeničkom smrću, a bila je jedna plemenita duša, poslušna, vrijedna. Imala je sve vrline koje krase čovjeka. Nastradala je, ali za nas je živa i živjeće dok mi postojimo i dokle je svijeta i vijeka.
Ovo je za "Novosti" kazao prota Milan Kostić, brat od strica Milice Kostić (1956), učenice Srednje medicinske škole u Kruševcu, koja je 4. septembra 1974. godine preminula od posljedica pada sa 11. sprata Rubinove kule u Kruševcu. Na prevaru je dva dana ranije odvedena u stan, gdje su četvorica nasilnika, kako je kasnije i dokazano na sudu, imala jasnu namjeru da je napastvuju. Nakon više sati opiranja i molbi, u trenutku kada je ostala sama u sobi, Milica je skočila kroz prozor stana.
Prota Milan primio nas je u dom u Strojincima, kod Brusa, samo nekoliko domaćinstava od rodne kuće njegove sestre Milice. U njoj više niko ne živi. U susjednoj su, poslije smrti Miličinog rođenog brata Milomira, jula prošle godine, ostali snaja i bratanac. Strme potkopaoničke staze ukazuju na volju hrabre učenice da iz malog sela osvoji svijet znanja. Jedina je u porodici, tada pohađala srednju školu.
- Sjećam se njenog poslednjeg odlaska, vidio sam je tog dana, baš odavdje krenula je istim putićem u školu, kao i mnogo puta pre - svjedoči prota Milan. - Majka i otac su je ispraćali u školu. Izgledalo je kao da je slutila da će se nešto desiti, okrenula se prema njima i zaplakala je.
Bila je dobar đak, dodaje naš sagovornik. Možda bi, kaže, završila i Medicinski fakultet, postala ljekar. Voljela je da pomaže drugima, da se druži. Čak tri djevojke su iz porodice Kostić krenule Miličinim putem, postale su medicinske sestre i doktorke, požrtvovane medicinarke.
Priča o Milici ne bi bila cjelovita da se ne istakne njena vjera. Zato odlazimo u Parohijsku crkvu Svetog arhangela Gavrila u susjednom selu Dupci. Tu je u omalenoj bogomolji -brvnari, krštena je 7. maja, samo dve nedelje po rođenju. Liturgija je služena na dan njene smrti.
- Sve ovo što se dogodilo danas je gest našeg nezaborava za nju, njenu dušu, za njen podvig koji je učinila - kaže, za "Novosti", protojerej Vukman Petrović iz Aleksandrovca, koji je služio liturgiju. - Svi znamo da je ona nastradala da bi sačuvala svoju cjelomudrenost i dostojanstvo.
Na groblju u Strojincima održan je parastos. Najbliži srodnici, vernici, školski drugovi bili su na Miličinom grobu kao i prije 46 godina...
KNjIGA I KANONIZACIJA
Poslije skoka kroz prozor iz stana, Milica Kostić je pala pravo na tendu iznad bašte, a potom i na plastičnu stolicu tadašnjeg restorana "Napredak" u Kruševcu. Preminula je dva dana kasnije, ali je smogla dovoljno snage da inspektorima ispriča da se na taj korak odlučila kako bi sačuvala svoju čast. Dan kasnije u Kruševcu su pokrenute nijeme demonstracije sa više hiljada učesnika, a toliko ih je bilo i na sahrani na groblju u Strojincima. Nasilnici su osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora. Milica je, nažalost, bila zaboravljena sve do trenutka kada je studenički arhimandrit Tihon objavio knjigu. Od tada počinju napori za njenu kanonizaciju.
