Iguman manastira Zočište Stefan ističe za Srnu da svaki Srbin van Kosova i Metohije sam za sebe treba da odgovori: "Ima li izgovor da bar jednom u životu ne dođe na Kosovo i Metohiju"?

On napominje da je "veća muka za one koji su otišli sa njega, bez obzira na sav pogrom i nedaće".

"Zar je moralo da se desi nešto ovako da bi ljudi dolazili i tek sad spoznavali šta je to Kosovo i Metohija? Naravno, grehota je da neko ne dođe bar sada da vidi i da se molimo da Gospod to razreši", navodi iguman Stefan.

On je, zajedno sa bratstvom, iz temelja obnovio ovu pravoslavnu svetinju koju su albanski ekstremisti spalili i porušili 1999. godine.

Prema njegovim riječima, "teško je sagledati šta je to Kosovo i Metohija i ne treba kriviti one koji to ne vide danas, jer mnogi to nisu spoznali ni u prošlosti".

"U ono vreme kada smo imali mogućnost da vidimo - nismo videli, a kamoli sad kada su ljudi opterećeni raznim stvarima za svoju dušu, pa kako će imati vremena za Kosovo i Metohiju. Ipak, ko dođe neka prenese poruku drugima - da i oni dođu", naglašava iguman.

Iguman Stefan, kao čuvar velike svetinje koju pohode brojni Srbi iz svih srpskih zemalja, ali i Albanci koji vjeruju u iscjeliteljsku moć moštiju svetitelja Kozme i Damjana, koje se u Zočištu čuvaju, smatra da "Srbi Kosmet mogu sačuvati kroz pokajanje".

Ikonopisac iz Beograda Katarina Raković, koja je na Kosmet prvi put došla 2012. godine, kaže da mu se uvijek vraća, da njene kćerke - četvorogodišnja Marija i trogodišnja Stefani manastir Visoke Dečane smatraju drugim domom, a bratstvo manastira porodicom.

"Pogledajte kako se igraju sa monahom Benediktom. On je bivši italijanski oficir koji je čuvao Dečane, a potom se u našoj svetinji krstio i zamonašio. I njega su Dečani i Kosovo trajno promenili", napominje Rakovićeva.

Ona naglašava da je Kosmet srpska kolijevka i da je blagodet to spoznati, kao da ni u jednom trenutku dok ovdje boravi ne osjeća strah ni za svoju porodicu ni za sebe.

Vladimir Bogićević iz Kosovske Mitrovice, koji kao domaćin hodočasnike iz centralne Srbije upoznaje o svetinjama, ali i istoriji i tradiciji Kosmeta, smatra da se sve to ne može prepričati već samo doživjeti.

"Ima dosta ljudi koji Kosovo doživljavaju na duhovan način - očima duše, iako nikada ovde nisu bili. Ima onih koji kroz televiziju, internet, javno mnjenje imaju potpuno iskrivljenu sliku cele situacije, a, pre svega, onoga što Kosovo i Metohija jeste za Srbe - svetinja i kolevka srpskog naroda i ono što nas jednostavno čini onim što jesmo.

Ja mislim da je Kosovo u Srbinovom DNK", smatra Vladimir Bogićević.

On navodi da su mnogi strani vojnici, koji su došli na Kosmet da bi Albancima obezbijedili državu sa predubjeđenjem da su Srbi agresori, promijenili svoje mišljenje.

"Često se dešavalo da vide, da shvate da su grešili. Primer su ljudi koji su se krstili u Dečanima. Dosta stranaca se krsti kada vide da su priče i satanizacija po zapadnim medijima laž.

Oni onda počnu drugačije da se osećaju, ali treba da to vide svojim očima", navodi Bogićević, koji je nedavno u Dečanima krstio petomjesečnog sina Davida i odlučan je da na Kosmetu ostane.

Iako tek trinaestogodišnjak, ni Luka Petrović iz Velike Hoče, sela nadomak po zlu poznatog Orahovca, nema dilemu gdje želi da živi.

On kaže da će srednju školu završiti u sjevernoj Kosovskoj Mitrovici, možda i fakultet, a onda će se vratiti da nastavi porodičnu tradiciju vinogradarstva staru šest generacija.

Na pitanje da li mu nešto nedostaje odmahuje glavom, a kao svako srpsko dijete u selu, koje je još u 12. vijeku bilo metoh manastira Hilandara, zna sve o istoriji tog mjesta u kome i sada postoji 13 crkava i jedan manastir.

Luka zna da se ta istorija i tragovi srpskog postojanja ne mogu izbrisati ni voljom NATO-a ni albanskih komšija.