Patrijarh Porfirije je u srednjovjekovnom manastiru Gračanica služio svetu arhijerejsku liturgiju povodom Vidovdana, okiupivši se, kako je rekao, molitveno i bogoslužbeno, na proslavi svetog kneza Lazara, u obraćanju za duhovnu podršku.

- Mi smo danas sabrani pred ovom svetom Gračanicom, svi su ovde sabrani kroz svetu liturgiju, molitvu, blagodat božiju. Kada dođemo na ovaj dan u Gračanicu, kada dođemo u bilo kom trenutku, do Dečana, Pećke patrijašije, kad god smo ovde na ovom mjestu, na nama se ostvaruju braćo i sestre slike, ali i lik sina iz priče o bludnom sinu, da izgubljen bješe i nađe se, mi kada smo na ovom mjestu, bez obzira koliko da smo udaljeni od ovog mjesta, znamo da gde god da smo bili, udaljili se od ovog mjesta, kada dođemo ovdje vratili smo se sebi, jer ovo je mjesto Kosovo i Metohija i jeste mjesto našega rođenja, ovde smo ponikli, ovde smo se rodili - rekao je patrijarh.

Istakao je da bez Gračanice, Vidovdana, bez svih svetinja "nismo ono što jesmo".

- U Gračnici, Dečanima, Prizrenu, u Pećkoj Patrijašiji jasno vidimo ko smo, to su naše oči, Vidovdan je naše oko, Sveti Lazr je naše uho, svetinje kosovsko metohijske su naš um. Ovdje razumijemo našu prošlost, porijeklo, ali i naš cilj, zašto smo pozvani na ovaj svijet - rekao je patrijarh.

Pozvao je na mir i ljubav sa Albancima, sa kojima Srbi vijekovima žive zajedno.

- Pozvani smo da budemo braća sa Albancima jer ovdje živimo sa njima. Samo u zajednci možemo biti na putu Božijem, da smo svi jedni drugima porebni, da niko bez nikoga ne može i da je važno da to razumijemo, jer imamo to iskustvo u svojoj prošlosti. Da ne dozvolimo da nas drugi uče o tome - podvukao je patrijarh Porfirije.

Nakon arhijerejske liturgije u manastiru Gračanica, patrijarh će služiti parastos stradalim srpskim junacima na Gazimestanu u Kosovskoj bici 1389. godine.