Njegova pogibija nastavlja se na niz nesreća u kojima su stradali neki od najbogatijih ljudi današnjice. Prije nešto više od dva mjeseca u padu helikoptera poginuo jedan od najvećih francuskih preduzetnika Olivier Dassault, a crni niz kobnih nesreća ultra bogatih započeo je u 2020. smrću NBA zvijezde Kobija Brajanta kojeg je Forbs svrstao među najplaćenije sportiste svih vremena.

Czech billionaire Petr Kellner dies in Alaska helicopter crash https://t.co/Hq898dTqX7 pic.twitter.com/TJszu71eph

— Zyite.news (@ZyiteGadgets) March 29, 2021

Prema onome što se zasad zna, Kelner je poginuo nakon što je sklopio posao života. Riječ je o medijskom biznisu. 

Forbs je bogatstvo Petra Kelnera procjenjivao na 17,5 milijardi dolara, svrstavši ga na 68. mjesto najbogatijih ljudi svijeta. Od Evropljana, ispred Kelnera na toj ljestvici samo su magnati francuske visoke mode i luksuzne robe (Bernard Arnault, Francoise Bettencourt, Francois Pinault, Wertheimeri), Amancio Ortega (Zara), Giovanni Ferrero, njemački veletrgovci (Karl Albrecht jr., Dieter Schwarz) i "kraljevi" auto-industrije (Susanne Klatten) te ruski oligarsi poput Vladimira Potanina, Vladimira Lisina i Vagita Alekperova.

Kelner je po bogatstvu i preduzetničkom podhvatu bio daleko ispred svih ostalih pobjednika tranzicije postsocijalističkih zemalja, ne računajući, jasno, oligarhe iz Rusije.

Kako je postao kralj oligarha?

Šta je Kelnera predodredilo da za tridesetak godina bavljenja biznisom postigne ono za što je ostalim Evropljanima na listi najbogatijih trebalo daleko više?

Najjednostavniji odgovor bi mogao da bude - smisao za ulaganje. Kelner se, naime, počeo baviti biznisom, prema dostupnim podacima, ranih devedesetih godina prošlog vijeka kada je osnovao fond PFF s kojim se uključuje u češku privatizaciju.

Bilo je to vrijeme privatizacije u Češkoj, kada je država, podjelom vrijednosnih papira, u privatizaciju kompanija uključila sve građane.

Kelnerov PFF prvi je značajniji investicioni pothvat na češkom tržištu ostvario 1996. kada je uzeo 20 odsto vlasništva u najvećem tamošnjem osiguravaču Češka pojištovna. Pet godina kasnije PFF je postao gotovo stopostotni vlasnik pomenute osiguravajuće kuće, a iste godine kreće u preuzimanje jedne od najvećih čeških banaka Komerčni banke. U samo jednoj od transakcija PFF je uložio oko 100 miliona evra, a procjenjuje se da je u češkoj privatizaciji postao dioničar u oko 200 kompanija.

Tokom 2007. PFF kreće u ekspanziju van Češke, kroz saradnju s jednim od najvećih evropskih kuća, Generalijem. Dogovoreno je i ostvareno zajedničko širenje na tržišta negdašnjeg socijalističkog lagera, a na kraju saradnje, 2013, Generali je isplatio PFF s vrtoglavih 2,5 milijarde evra iz zajedničke kompanije.

Osam godina poslije u portfelju PFF-a još je samo jedno društvo, a i ono sa sjedištem u Rusiji. Kelnerov fond više se orijentisao na telekomunikacije (Telenor kao središnja kompanija tog dijela biznisa), banke (u suvlasništvu su četiri banke), nekretnine, poljoprivredu, biotehnologiju i, odnedavno, medije.

Kelner je svoj životni i preduzetnički put tragično okončao poslije preuzimanja kompanije CME u čijem su vlasništvu neke do najvećih televizijskih kuća u Češkoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Rumuniji i Sloveniji. Između 2004. i 2018. u portfelju CME grupacije bila je i Nova TV koju je CME kupio pa prodao United Grupi.

Od zemalja u regionu, njegova PFF je najviše interesa imala je za Srbiju gdje, osim Telenorovog pozamašnog udjela na telekomunikacionom tržištu, imaju i banku.

Kelner se, osim vrtoglavim poslovnim usponom i manjim brojem godina izdvajao i ekstragavantnim životnim navikama. Kupio je Boeing 737-7HZ za lične potrebe, a volio je i skijanje i snoubord. Potonja strast ga je  odvela na Aljasku, odnosno na tamošnje skijalište Tordrillo kojem se može prići samo helikopterom, i na putovanje s kojeg se nikad nije vratio.

Šta ima s Kinom?

Njegova smrt ostaviće ogromnu rupu na poslovnoj sceni zemlje. Njegova tragična smrt će promijeniti odnos snaga među oligarsima, među kojima je bio neosporni kralj, i mogao bi imati uticaja čak i na orijentaciju zemlje prema Kini.

Evropska komisija se bavila njime pa je odbacila upozorenja civilnog društva da bi prodaja CME Kelnerovom PPF-u mogla pojačati uticaj Kine na TV sektor u ovim postkomunističkim zemljama, kao i zabrinutost zbog potencijalne koncentracije na tržištu.

Na Kllnerove veze s Kinom upozorio je uoči preuzimanja CME i američki republikanski senator Marco Rubio, ali je to demantovao PPF.

Češki milijarder našao se u epicentru sumnje o uticaju Kine u Češkoj i kada su novinari objavili da je jedna od njegovih kompanija finansirala namjeru jačanja imidža Kine u toj evropskoj državi.

Njegova smrt odmah je pokrenula pitanja o budućoj sukcesiji, pravcu ili čak potencijalnom raspadu PPF-a, finansijske grupe u kojoj je imao 99% udjela. Takođe pokreće pitanja o kompaniji Home Credit koja trenutno prolazi kroz strateško preispitivanje nakon gubitaka u Rusiji i Kini.

Takođe će stvoriti nesigurnost oko dva velika tekuća posla na češkom tržištu: uvrštavanje PPF-ovog telekomunikacionog ogranka Cetin i predloženo spajanje između njegove početne digitalne banke Air Bank i Moneta Monei Bank.

Ne postoji očigledan nasljednik u grupi PPF.

Spekuliše se da će ono što je u suštini bilo Kelnerovo "lično vozilo" u međuvremenu imati kolektivno vođstvo, prije nego što se riješe pitanja nasljedstva i budućeg usmjeravanja. Akcionari PPF-a Ladislav Bartonicek i Jean-Pascal Duvieusart, kao i akcionar Home Credit-a Jiri Smejc, zajedno sa Kelnerovom suprugom Renatom, svi će vjerovatno reći slično.

Visoko prisustvo i uticaj iza kulisa

Kelner je bio iza kulisa u Češkoj, neko sa kim je trebalo razgovatati kad god se spremala neka velika stvar u zemlji. Prema kritičarima, njegova tvrda taktika sa manjinskim akcionarima i upotreba političkog uticaja za nadmudrivanje poslovnih rivala djelimično objašnjavaju njegovu zapanjujuću evidenciju. Bez njega će se neizbježno otvoriti više prostora za ostale tajkune u zemlji.

Kelnerov njuh za dogovaranje poslova u raznim sektorima, kao i njegov genij u izgradnji finansijskog poslovanja, učinili su da mu se mnogo dive. Nastavio je da živi u zemlji, često lično prevozeći svoje četvoro djece iz njihove privatne škole.

Kelner je vrlo rijetko davao intervjue ili izjave. U jednom  zajedničkom intervjuu prije nekih 15 godina, tokom kojeg su bili i njegovi rukovodioci, govorio je vrlo tiho i često je dozvoljavao svojim kolegama da drže slovo.

Kelner nikada nije bio usko povezan sa politikom kao takvom. Zaista, uspio je da kultiviše populističkog predsednika Miloša Zemana, čak je pozajmio nekadašnjem socijaldemokrati njegov privatni avion da leti iz Kine 2014. Zauzvrat, Zeman je tokom brojnih posjeta Pekingu oduševljeno pogurao ekspanziju Home Credit-a u Kinu.

Kelner je takođe održavao srdačne odnose sa suparničkim premijerom Andrejom Babisom.

Ali Kelnerov uticaj iza kulisa, posebno na odnose zemlje sa Kinom, izazvao je sve veće kritike posljednjih godina. To je takođe izazvalo reakciju, jer je vlada sada veslala unazad, odbijajući da dozvoli kineskim kompanijama da konkurišu za telekomunikacionu infrastrukturu zemlje ili planove nuklearne elektrane.

Bez Kelnerovog lobiranja, zemlja će vjerovatno nastaviti da se vraća u novi evropski tok, bez Kine.