Svi lažemo, iako znamo da ne treba. Pa zašto to, ipak, radimo?
Potreba za prihvatanjem, očuvanje samopouzdanja, izbjegavanje nevolja - razlozi su mnogobrojni. Ali, prema novoj studiji koja će biti objavljena u žurnalu Psychological Science veliki faktor je - vrijeme.
Istraživači sa univerzitetâ u Amsterdamu i Biršebi obavili su eksperimente u kojima su učesnici bacali kockice za novac. Istraživači nisu mogli da vide brojeve, a što je broj bio veći, viša je bila i novčana nagrada.
Jedna grupa učesnika imala je samo 20 sekundi da kaže koji je broj dobila, dok je druga imala na raspolaganju neograničeno vrijeme.
Iako naučnici nisu znali koji broj su učesnici dobili, moglli su da pretpostave da li su lagali upoređivanjem njihovih odgovora sa odgovorima koje bi dobili iz „poštenog” bacanja, bez laži.
Oni koji su bili pod vremenskim pritiskom uglavnom su lagali i prijavljivali veći dobijeni broj. Lagali su i oni koji nisu bili pod pritiskom, ali ne u tolikoj mjeri.
„Ljudi obično znaju da je loše da lažu samo im treba vrijeme da postupe ispravno”, kaže Šaul Šalvi jedan od istraživača.
Drugo istraživanje pokazalo je da iskrenost može imati dobrobiti ne samo na očuvanje prijateljskih i ljubavnih odnosa. Ona je povezana sa boljim mentalnih i fizičkim zdravljem.
„Prema nekim pokazateljima, ljudi lažu u prosjeku 11 puta nedjeljno. Željeli smo da otkrijemo da li iskreniji život možde da bude i zdraviji”, kazala je dr Anita Keli, profesorka psihologije na Univerzitetu Notr Dam. ”Pojedinci koji su mogli svjesno da smanje svoje svakodnevne laži imali su značajno bolje zdravstveno stanje”.
(B92)
