Poranili su kosci i kupioci na mobu kod čelinčanina Ljubomira Kuzmanovića. Domaćin ih je dočekao sa blagoslovom i rakijom. A onda - na livadu.
"Kosci su u prosjeku oduvijek, uvijek su se nadmetali sa dobrim alatima, dorim kosama, dobrim brusovima", rekao je Ljubomir Kuzmanović.
Nakon zdravice, prionulo se na posao. I zna se red - svi kosci se ravnaju prema najiskusnijem koji diktira tempo.
"Učio sam eto, takoreći, od mog pokojnog oca koji je kao mlad kosio i ja sam uz njega naučio dosta dobro kositi. Čini mi se da dobro kosim. Ali bez dobrog alata, naoštrene kose, nema posla ovog koji mi radimo", rekao je Ilija Marjanović iz KUD "Miličino ognjište".
Rame uz rame sa starijim koscima stao je Stanislav. Najmlađi, ali itekako spretan.
"Rodio sam se na selu, živim na selu. Volim, poštujem običaje, selo. Došao sam danas ovdje da pomognem ovom domaćinu", rekao je Stanislav Dragojević.
Grabalja i vila dohvatile su se žene. Otkose je trebalo prevrnuti i da se trava bolje suši.
"Recimo ja kad sam kod svog oca kupila, nije smjelo ostati sijena nimalo na njivi sve se moralo prikupiti", ispričala je Nada Knežević.
Pjesma i podvikivanje, nekada su na njivi bili obavezni. Tako se, kažu mobaši, lakše radi pa se zaboravi na vrućinu i težinu posla koji su domaćini, na kraju, nagradili sa bogatom trpezom.
Prikaz nekadašnje kosidbe organizovalo je Poljoprivredno kulturno-umjetničko društvo 'Miličina ognjišta' iz Čelinca.
