Riblji štapići, mesna jela, namazi i tuna u konzervi pri vrhu su liste proizvoda za koje se sumnja da su kvalitetniji u ‘staroj’ EU nego na istoku.

Riblji štapići u Danskoj imaju sedam odsto više ribe nego u Češkoj. Čokoladni namazi su masniji i pretrpaniji šećerom, u mesnim proizvodima je “pileći dodatak” umjesto svinjetine, ekstra djevičansko maslinovo ulje pomješano je s drugim rafiniranim masnoćama, a konzerva tune s manjim udjelom ribe košta skoro dva puta više nego “originalna”.

Kako piše hrvatski Jutarnji list, poražavajući su to rezultati brojnih evropskih istraživanja o uporednom kvalitetu proizvoda koji nedvosmisleno dokazuju ono na što se potrošači već godinama žale: proizvođači ne šalju proizvode istog kvaliteta u zemlje “stare” članice Evropske unije kao u nove, poput Bugarske, Rumunije i Hrvatske.

Istraživanja su uglavnom obuhvatila brendove proizvoda najvećih svjetskih proizvođača robe široke potrošnje, poput gaziranih pića, namaza, konzervi, umaka, sokova... Stoga je Hrvatska agencija za hranu odlučila da sprovede opsežno istraživanje o kvalitetu prehrambenih proizvoda. Tako će se uporediti između dvadeset i trideset jednakih proizvoda kupljenih u Njemačkoj i Hrvatskoj.

Njemačka je, kao razvijena zemlja Zapadne Evrope, uzeta kao ogledni primjer, jer je tamo dokazan kvalitet proizvoda. Ali, već sada skoro da nema sumnje kako će rezultati istraživanja pokazati da u Hrvatskoj jednak proizvod nije istog kvaliteta kao u Njemačkoj.

Istraživanje se radi na inicijativu Biljane Borzan, hrvatske zastupnice u Evropskom parlamentu, koja kaže kako će projekt finansirati Evropska unija.

“To je vrlo opsežno i vrlo skupo istraživanje koje će potrajati, ali dobićemo rezultate o kvalitetu proizvoda koje kupujemo. Potrošači se već duže žale da je proizvod iste marke kupljen u zemljama tzv. Zapadne Evrope boljeg ukusa i boljeg kvaliteta nego u domaćim trgovinama. Cilj nam je da izvršimo pritisak na Evropsku komisiju da se to zakonima reguliše. U temeljnim dokumentima EU nalaze se jednakost i ravnopravnost svih građana EU. Onda je pravo nas u Hrvatskoj imati jednako kvalitetne proizvode iste marke kao i u Francuskoj”, objašnjava Borzan.

Evropska komisija na slična je pitanja dosad odgovarala kako su svi ti proizvodi zdravstveno ispravni. U to nema sumnje, vodeći brendovi ne bi sebi smeli dopustiti plasiranje potencijalno opasnih proizvoda. Ali, kada je kvalitet u pitanju, odstupanja su velika. Istraživanje sprovedeno u Češkoj tako je pokazalo kako je od svih uzetih uzoraka prehrambenih proizvoda njih čak 35 odsto bilo drugačije, goreg kvaliteta nego u zemljama starim članicama EU.

Posebno iznenađuje što su manje kvalitetni proizvodi u većini slučajeva u Češkoj bili skuplji nego originalni proizvod u razvijenoj zemlji. Kupci, drugim rečima, skuplje plaćaju goru hranu. U nekim slučajevima to bi otišlo toliko daleko da je u boci poznatog ledenog čaja bilo čak 40 odsto manje ekstrakta čaja nego u Njemačkoj, a cijena je bila viša, baš kao i udio šećera.

“Proizvođači znaju reći kako je riječ o ‘lokalnom ukusu’ pa u neke zemlje plasiraju masniji proizvod jer ‘građani’ tako vole. No, da je riječ o besmislici pokazuje to što nikada nisu sprovedena takva istraživanja o lokalnim navikama koja bi im omogućila da tako razmišljaju”, ističe Borzan.