Sve češće se pitam koliko zapravo znamo o životinjama koje nas okružuju. Ne samo o psima i mačkama, već i o ribama, insektima i glavonošcima. Nauka nas je godinama učila da su mnoge vrste vođene isključivo instinktima, bez osjećanja, svijesti ili sopstvenog ''unutrašnjeg svijeta''. Međutim, čini se da se stvari mijenjaju. I to drastično.
Na konferenciji na Univerzitetu u Njujorku predstavljena je Njujorška deklaracija o svjesnosti životinja - dokument koji bi mogao da preokrene način na koji društvo posmatra i tretira životinje. Skoro 40 vrhunskih istraživača sa različitih univerziteta i instituta potpisalo je ovu deklaraciju, u kojoj se navodi da postoji snažna naučna osnova da ptice i sisari imaju svesna iskustva, ali i da postoji realna mogućnost da to važi za sve kičmenjake - uključujući ribe, vodozemce i gmizavce, pa čak i za mnoge beskičmenjake poput insekata, rakova i hobotnica.
Životinje koje se igraju, pamte, pa čak i prepoznaju sebe
Jedan od zanimljivih primjera jeste ponašanje pčela koje se igraju kotrljanjem drvenih kuglica, potpuno bez spoljašnje nagrade, što ukazuje da možda uživaju u samoj aktivnosti, baš kao što bi to radio pas ili čovjek.
Takođe, riba poznata kao čistačica prošla je takozvani 'ogledalo' test koji se koristi da bi se utvrdilo da li neka životinja prepoznaje sebe u ogledalu. Ispostavilo se da ova malena riba, nakon početne agresivne reakcije na sopstveni odraz, kasnije počinje da izvodi čudne pokrete i da posmatra svoje tijelo u ogledalu, što može ukazivati na neku vrstu samosvijesti.
I ne samo to - hobotnice, lignje, čak i rakovi pokazuju znakove kompleksnog ponašanja. Еksperimenti su, recimo, pokazali da rakovi pod stresom reaguju pozitivno na anksiolitike koji se koriste i kod ljudi, dok se hobotnice ponašaju kao da izbegavaju mjesta gde su ranije doživele bol, što ukazuje na pamćenje neprijatnog iskustva.
Od mašine do osjećajnog bića
Još u 17. vijeku, filozof Rene Dekart tvrdio je da su životinje ''automati od mesa'' - bez duše, osjećanja, pa čak i sposobnosti za bol. Ta ideja je, nažalost, dugo opstajala i u nauci. U 20. vijeku, mnogi psiholozi su smatrali da nije moguće proučavati osjećanja kod životinja jer su ''nevidljiva'', pa su se fokusirali isključivo na ponašanje.
Ali od šezdesetih godina prošlog vijeka, a posebno u posljednjih 10 do 15 godina, naučnici su počeli da razvijaju nove načine za ispitivanje svijesti kod različitih vrsta. I ono što su pronašli sve više razbija ranije granice.
Profesor filozofije Džonatan Berč sa Londonske škole ekonomije, koji je jedan od potpisnika deklaracije, kaže da je nauka konačno spremna da se ozbiljno pozabavi pitanjem svesti kod životinja - ne samo kod primata i sisara, već i kod riba, insekata, pa čak i puževa.
Pravne i etičke posljedice
Ova promjena u naučnom pogledu na životinje mogla bi da ima velike posljedice po zakonodavstvo, posebno u zemljama poput SAD, gde se životinje na saveznom nivou još uvijek ne priznaju kao svjesna bića. Prava i zaštita životinja uglavnom su vezana za njihovu upotrebu u poljoprivredi, istraživanjima ili zoološkim vrtovima, dok se o njihovom osjećanju bola ili straha rijetko govori.
Ipak, postoje izuzeci - na primjer, država Oregon je još prije deset godina uvela zakon koji priznaje da životinje mogu osjećati bol, stres i strah, a to je dovelo do progresivnijih sudskih odluka. U Kaliforniji i Vašingtonu ove godine razmatraju zabranu farmi hobotnica, upravo zbog sve jačih naučnih dokaza o njihovoj svjesnosti.
Ova sveobuhvatna promjena u razumijevanju životinjskog svijeta poziva nas da preispitamo duboko ukorijenjene pretpostavke o tome ko su zapravo bića koja dijelimo planetu. Ako nauka sve glasnije tvrdi da i ribe, rakovi ili insekti mogu osjećati bol, imati sjećanja, pa čak i neku vrstu svijesti, tada se više ne možemo ponašati kao da su oni tu samo radi naše koristi, piše Telegraf.
